Za one koji su upoznati s engleskom reformacijom, ime Latimer zvuči nepotpuno samo po sebi. Ono zahtijeva i Ridleya.
Biskupi Hugh Latimer i Nicholas Ridley povijesno su vezani jedan za drugoga zato što su zajedno bili vezani za lomaču 16.10.1555. godine, na sjeveru Oxforda. Međutim, Latimer i Ridley dijele više od zajedničkog mučeništva. Biskupi su također na popisu najutjecajnijih reformatora Engleske – muškaraca i žena čija je odanost Svetom pismu i slavi Isusa Krista preobrazila Englesku iz katoličkog kraljevstva u svjetionik Reformacije.
Latimer i Ridley živjeli su tijekom vladavine četiri engleska monarha: Henrika VII, Henrika VIII. (onaj s mnogo žena), Edvarda VI., i Marije I. (također poznate kao „Krvava Marija“). Obojica su svjedočila tome kako je Reformaciju Henrik VIII. htio probati, Edvard VI. ju je toplo prihvatio a Marija I. nasilno odbacila. No oni su bili sve osim običnih promatrača.
Latimer – propovijednik
Latimer, rođen oko 1485. godine, proveo je prvih trideset godina svoga života kao revni katolik – ili, njegovim riječima, „uporni papist“. „Upornijeg papistu niste mogli pronaći u cijeloj Engleskoj“, piše Latimer, „toliko da kada sam primio diplomu iz teologije, cijeli sam govor usmjerio protiv Philipa Melanchthona“ (Lutherove desne ruke).
Ubrzo nakon Latimerovog protureformacijskog govora, mladi teolog s Cambridgea, koji se zvao Thomas Bilney, pristupio je Latimeru s idućim prijedlogom: hoće li Latimer dopustiti Bilneyu da mu nasamo objasni svoju reformiranu vjeru? Latimer se složio te je od tada „krenuo mirisati Božju riječ i napustio je skolastičke doktore i slične gluposti“. Latimer je prikupio strijele koje je ispaljivao prema Reformaciji i okrenuo luk na drugu stranu. Kroz idućih nekoliko desetljeća, isticao se kao žarki propovjednik Reformacije, a na momente je uživao naklonost Henrika VIII. zbog toga, a u drugim momentima je strahovao od njegovog progonstva (ovisno o tome kako je kralj bio raspoložen).
Moguće je da su najplodonosnije godine Latimerove službe bile tijekom kratke vladavine Edvarda VI., od 1547. do 1553. godine. Unatoč svojim godinama, Latimer je pomagao Kanteburijskom nadbiskupu, Thomasu Cranmeru, u reformiranju anglikanske crkve te je propovijedao „kao navijen“. J.C. Ryle piše: „Nitko od reformatora nije posijao toliko sjemena protestantskog nauka na tako učinkovit način u srednjoj i nižoj klasi populacije kao Latimer.“
Nakon toga, 1553. godine, kraljica Marija stupa na vlast, a Latimera šalju u londonsku Kulu.
Ridley – akademik
Ridley, gotovo dvadeset godina mlađi od Latimera, rodio se 1502. godine na granici sa Škotskom. Kroz idućih pet desetljeća, postaje jedan od najoštrijih engleskih umova, čak do te mjere da je znao napamet cijeli Novi Zavjet – na grčkom jeziku.
Nakon pohađanja Pembroke fakulteta na Cambridgeu u svojim tinejdžerskim godinama, Ridley nastavlja obrazovanje u Francuskoj, gdje se vjerojatno susreće s učenjima Reformacije. Za razliku od Latimera, kod Ridleya se nije vidio očiti prijelaz od katoličkog svećenika na protestantskog propovjednika. Međutim, znamo da je potpisao dekret protiv papine nezabludivosti 1534. godine, prihvatio poziciju kapelana nadpiskupu Cranmeru tri godine kasnije te da se odrekao katoličke doktrine transupstancijacije 1545. godine. Kada je postao biskup Londona 1550. godine, zamijenio je kamene oltare u londonskim crkvama s običnim drvenim stolovima. Prema Ridleyu i reformatorima, Gospodnja je večera duhovna gozba, a ne žrtva.
Ridleyeve akademske vještine vodile su ga od jedne prestižne pozicije do iduće, pod hirovitom vladavinom Henrika VIII. Od Canterburya do Westminstera, od Sohama do Rochestera pa Londona, Ridley je učio, propovijedao te, kada je Edvard VI. stupio na vlast, potpuno se prepustio Cranmerovoj reformi.
Međutim kada je vlast bila predana kraljici Mariji, Ridley se pridružio Latimeru u Kuli.
Svijeća Engleske
16. listopada 1555. godine, nakon što su proveli osamnaest mjeseci u ćeliji londonske Kule, Latimer i Ridley susreću se na Oxfordskoj lomači. Latimer obučen u haljine s kapom, a Ridley u svojoj biskupskoj odori, zajedno su razgovarali i molili prije nego što su ih zavezali za lomaču.
Ridley je prvi hrabrio svojeg prijatelja. „Budi hrabar, brate, jer Bog će ili umiriti bijes plamena ili nam dati snage da ga pretrpimo“. Kako je hrpa drveća gorjela ispod njih, Latimer je krenuo hrabriti svojeg prijatelja. Podižući glas kako bi ga Ridley čuo, povikao je: „Utješite se, gospodine Ridley, i budite čovjek; danas ćemo, Božjom milosti, zapaliti svijeću u Engleskoj koja se nikada neće ugasiti“.
Tri godine kasnije, Marija I. umire te predaje kraljevstvo svojoj polusestri Elizabeti, protestantskoj kraljici, a Latimerova i Ridleyeva svijeća razbuktjela se u baklju.
