Stojimo ovdje - 7. dan
Menno Simons
1496.–1561.

Neustrašivi pacifist

Napisao/la: Ryan Griffith

Ako ste čuli za suvremene menonite, možda ćete se iznenaditi kad doznate da je njihov utemeljitelj isprva bio katolički svećenik koji nikad nije čitao Bibliju.

Svećenik bez Biblije

Godine 1524., kad je imao 28 godina, Menno Simons je u Utrechtu u Nizozemskoj zaređen za svećenika Katoličke crkve. Premda je poznavao grčki i latinski jezik te je studirao katoličku doktrinu, Simons nije zapravo čitao Sveto pismo. „U životu ga nisam ni pipnuo,” pisao je kasnije, „jer sam strahovao da će me zavesti ako ga počnem čitati.” 

Godine 1526. počeo je propitivati istinitost katoličke doktrine o transsupstancijaciji (ideji da se pri euharistiji kruh i vino transformiraju u stvarno Isusovo tijelo i krv). Simons je pomislio da su njegove sumnje možda đavolske varke, tako da je nevoljko počeo proučavati Bibliju. I premda nigdje nije mogao pronaći doktrinu o transsupstancijaciji, otkrio je evanđelje o spasenju po milosti, vjerom u Krista! Počeo je s propovjedaonice govoriti drugima o svojim spoznajama, zbog čega je u regiji postao uvažen kao evanđeoski propovjednik. 

Dim bez vatre

Proučavanje je uvjerilo Simonsa u neprikosnoveni autoritet Biblije, što ga je navelo da propita katoličku doktrinu u svjetlu Svetog pisma. Uz to, odbacivao je praksu krštavanja novorođenčadi kao nebiblijsku i počeo je pozivati članove zajednice da se krste u skladu sa svojim ispovijedanjem vjere u Krista. Unatoč tome što je prigrlio evanđeosku doktrinu, ostao je svećenik Katoličke crkve i radio je na njezinom reformiranju. Međutim, sve ovo vrijeme njegova je fasciniranost biblijskim naukom bila puko intelektualne naravi. Uživao je u slatkom mirisu svoje novopečene slave, ali nije posjedovao čisti plamen istinske privrženosti Kristu.

Pogubljenje tri stotine anabaptista u starom klaustaru kraj Bolswarda u travnju 1535. dovelo ga je do kritične točke: 

Zamislio sam se nad svojim nečistim, tjelesnim životom, kao i nad licemjernom doktrinom i idolatrijom što sam ih i dalje svakodnevno prakticirao hineći pobožnost, ali to me nije umirilo. Moje srce je uzdrhtalo u meni. Uzdišući i plačući, molio sam se Bogu da meni, žalobnom grešniku, podari dar svoje milosti, da u meni stvori čisto srce i da svojom milošću, temeljem zasluga grimizne krvi Krista, oprosti moj nečisti hod i lakomislen, lagodni život.

Shrvan svojim grijesima oholosti, strašljivosti i ljubavi prema lagodnosti, Simons se odrješito odrekao svojeg „svjetovnog ugleda, imena i slave.” „U svojoj slabosti,” napisao je, „strahovao sam od Boga; potražio sam pobožnike i mislio da su malobrojni, a pronašao sam neke koji su bili revni i koji su održavali istinu.” 

Neprijatelj države – i Đavla

Nakon što se krstio, Simons se odmah bacio na propovijedanje evanđelja, objašnjavanje Svetog pisma i intenzivno putovanje. Simons je otkrio da ga je Sotona držao podalje od Biblije i od stvarnog obraćenja, a sad je odlučio postati zakleti neprijatelj Sotone. Njegovo je propovijedanje ubrzo privuklo gnjev katoličkih dužnosnika. Car Karlo V. je čak izdao edikt protiv Simonsa i ponudio značajnu nagradu svakome tko ga preda u ruke vlastima.

Pa ipak, Simons je poticao svoju sabraću anabaptiste da odbace nasilne načine ostvarivanja reformi te je zagovarao pacifizam i odvojenje od svjetovne moći. Njegovo propovijedanje i reforme bili su toliko uspješni da su sjevernonjemački i nizozemski anabaptisti postali poznati kao Menoniti. Na dvadeset i petu obljetnicu njegovog odbacivanja katoličanstva, Simonsovo zdravlje počelo ubrzano propadati i on je umro sljedećeg dana, 31. siječnja 1561. u dobi od 66 godina.

Oslobođen zablude

Kao što je Sotona zaveo mladog Mennoa, tako će naš neprijatelj htjeti zavesti i nas. On nas želi udaljiti od Biblije, od straha Božjeg, od ispovijedanja grijeha i od ponizne vjere. Neka bismo zato radije „uzdišući i plačući” molili i radosno primili dar milosti u našem obećanom Spasitelju Isusu Kristu.

Premda sam se nekoć svim silama odupirao Tvojoj dragocjenoj Riječi i Tvojoj svetoj volji… pa ipak, Tvoja očinska milost nije zaboravila na mene, mizernog grešnika, nego me je s ljubavlju primila… i po Svetom Duhu me podučavala sve dok nisam vlastitom voljom objavio rat svijetu, tijelu i Đavlu… i dragovoljno se pokorio teškom križu mojeg Gospodina Isusa Krista ne bih li baštinio obećano kraljevstvo. (Simons, Meditation on the Twenty-Fifth Psalm).

Sva djela Mennoa Simonsa dostupna su na internetu na engleskom jeziku bez naknade. Započnite s Predgovorom o temeljima kršćanske doktrine.

O autoru:

Ryan Griffith

Ryan Griffith (Dr.sc. The Southern Baptist Theological Seminary) potpredsjednik je Strategic Initiativesa te načelnik i pomoćni profesor crkvene povijesti pri učilištu Southwest Baptist University u Bolivaru u Missouriju. Uz to, Ryan služi kao viši suradnik pri učilištu Andrew Fuller Center for Baptist Studies.