Drama protestantske reformacije obuhvaća velike ličnosti, vrste žena i muškaraca koji su postali mitovi, legende i čije su figure ovjekovječene velikim kipovima. Međutim, Reformacija je isto priča o svakodnevnim, običnim Kristovim sljedbenicima, većinom zaboravljenima, koji su sami živjeli teologiju Reformacije – te platili cijenu za to vlastitim životima. Mučenici poput Hellen Stirke.
Istovjetna Mariji
Hellen je bila poprilično prosječna škotska kršćanka u gradu Perthu, posvećena svakodnevnom životu žene i majke. Povijest nije zamijetila njezin život sve do rođenja njenog posljednjeg djeteta.
Kada je došlo vrijeme Helleninog poroda, katolička tradicija je nalagala iskrene molitve Djevici Mariji. Budući da je dobro poznavala Sveto Pismo, Hellen je odbacila takve molitve. To je bila tradicija koju ona nije htjela slijediti. Njene žačuđene babice su je nagovarale da se moli Mariji, ali ona je odbijala. Tjelesni rizik poroda bio je velik, no same molitve nisu bile ništa doli praznovjernost.
„Da sam živjela u doba Djevice“, Hellen je izjavila staloženo, „Bog je mogao isto tako pogledati na moju poniznost te učiniti mene majkom Kristovom“. Njena propovijed iznad dječjeg krevetića sigurno je uzrokovala da se ljudi zaprepaste. Međutim, Hellen je bila uvjerena i smirena u svojoj teologiji, znajući da njezine molitve putuju izravno Bogu po njezinu Spasitelju Isusu Kristu.
Ne želim ti laku noć
Vijesti da se Hellena nije htjela pomoliti Mariji te njezina odvažna tvrdnja da je ona ista pred Bogom kao Marija, vrlo je brzo stigla do ušiju lokalnog katoličkog svećenstva a preko njih i do kardinala. Njegov je odgovor bio da se što prije ugasi ta iskra protestantske teologije. Nedugo nakon toga, Hellen su uhitili i zatočili, zajedno s njezinim mužem i još četvero protestanata iz njihova grada. Malenu su grupu ubrzo optužili za širenje „krivovjerja“ – i osudili na smrt. Idućeg dana, vojnici su doveli Hellen, njezina muža i osuđene protestante na vješala.
Hellen je zamolila da umre pored svojeg muža, Jamesa Finlasona, no odbili su joj zahtjev. Muškarce su vješali, žene utapali a James je bio prvi na redu. Držeći svoje maleno dijete u rukama, Hellen je prišla svojem mužu, poljubila ga te mu izrekla posljednje riječi:
„Mužu, budi radostan, jer doživjeli smo mnogo radosnih dana, a ovaj dan u koji ćemo umrijeti trebamo smatrati najradosnijim od svih, jer ćemo biti radosni od sada pa dovijeka. Zato ti ne želim reći laku noć, jer umalo ćemo se sresti u kraljevstvu nebeskom.“
Jamesa su objesili pred njom. Njegov život na ovoj zemlji bio je završen, a sljedeća na redu bila je Hellen, koja je svoje novorođenče predala sestri kojoj je bila povjerena briga za njega. Vlasti su odvele Hellen do obližnjeg jezera, zavezali su joj ruke i noge, stavili je u veliku vreću sa kamenjem i utezima te je bacili u jezero poput vreće smeća. Sve zbog zločina „huljenja na Djevicu Mariju“.
Oblak svakodnevnih svjedoka
Ovo je sve što povijesno znamo o Helleninom životu, detalji su zapisani na nebesima. Ona je bila odvažna žena ojačana Svetim Pismom. Njena tvrdnja iznad dječjeg krevetića – da je jednako kvalificirana da bude Isusova majka poput Marije – bila je radikalno nepokoravanje ceremonijalnim tradicijama, ali u svojoj je srži to bio čin vjere, koji prikazuje kako su svi slojevi ljudske nadmoći nebitni u prisutnosti one Kristove nadmoći.
Pogledajte dublje u Reformaciju, i vidjet ćete da je ona više od tiskarskih strojeva i teoloških teza zakucanih na vrata. To je priča o svakodnevnim vjernicima, muževima i ženama, očevima i majkama, staloženih riječima Svetog pisma, koji su u svoje živote, brakove, obitelji te svoju vječnu nadu vratili prvenstvo Isusa Krista, koji stoje poput oblaka svjedoka pozivajući nas da ih nasljedujemo. Pozivaju nas da se držimo biblijskih uvjerenja bez posustajanja, da uživamo u Božjim zemaljskim blagoslovima te da pretrpimo sadašnje kratkotrajne patnje zbog vječne radosti koja nas čeka.
