Rođena 1495. godine u plemenitaškoj obitelji iz Tournaija u Francuskoj, Marie Dentière bila je školovana, pristupila je augustinskom samostanu (koji je pripadao Lutherovom redu) i vjerojatno je početkom 1520-ih počela služiti kao priora. Očarana revolucionarnom teologijom Martina Luthera, Marie je prije 1525. otišla iz samostana i preselila se u Strasbourg kako bi se službeno priključila energičnom reformacijskom pokretu. Iste godine povukla je drugi radikalan potez kad se udala za bivšeg svećenika Simona Roberta.
Odbacivanje klerikalnog celibata i uzvisivanje bračnih radosti temeljem Pisma postale su glavne teme u Marieinoj službi, osobito u njezinim kontroverznim nastojanjima da preobrati redovnice u Ženevi. Jedan reformator je napisao da su Marie i Simon Robert „bili prvi francuski bračni par kojem je Reformirana crkva dodijelila pastoralnu zadaću.” Imali su petero djece, ali Robert je umro 1533. godine. Marie se do 1535. udala za Antoinea Fromenta, još jednog reformiranog pastora i njihova obitelj se preselila u Ženevu.
Uživo iz Ženeve
Većina onoga što znamo o Dentièrici (što nije mnogo) prikupljeno je iz tri dokumenta koji se pripisujuju njoj. Prvo od ovih pisanih djela govori o događajima u Ženevi između 1532. i 1536. s reformatorskog stajališta. Dentière je možda bila prva protestantska spisateljica koja nam je pružila svjedočanstva očevidaca tih burnih vremena, a bila je među prvim ženama, ako ne i prva, koja je artikulirala i branila reformiranu teologiju na francuskom.
Međutim, osim što je bila povjesničarka, Marie Dentière je u daleko većoj mjeri bila rječita (iako podbunjivačka) evangelizatorica. Voljela je i poštovala Bibliju i bila je uznemirena time što je Katolička crkva u tolikoj mjeri skrivala Bibliju od naroda te je propovijedala da svaka osoba, pa tako i žene, treba moći samostalno čitati Božje dragocjene i slavne riječi.
Reformirana učiteljica?
Dentièreičino najslavnije i najkontroverznije djelo bilo je pismo kraljici Navarrea naslovljeno s „Veoma korisno pismo.” Ono predstavlja robusnu biblijsku obranu reformirane teologije i ostrašćeni napad na Katoličku crkvu.
U pitanju je energično i zanimljivo djelo, koje demonstrira izvanredno poznavanje Biblije i teološko razumijevanje. Javni neredi koje je ono izazvalo doveli su do uhićenja tiskara i uništavanja većine tiskanih primjeraka djela. Ne samo da je njezino pismo osuđivalo rimokatoličanstvo i ne samo da je pismo napisala žena, nego je Dentière k tome zastupala jednakost prava žena da budu teolozi i učitelji. Napisala je:
Jer ono što je Bog dao vama i otkrio nama ženama ne trebamo skrivati ni zakopavati u zemlju ništa više nego što to čine muškarci. I premda nam nije dopušteno javno propovijedati u zajednicama i crkvama, nije nam zabranjeno pisati i opominjati jedne druge sa svom ljubavlju. (Epistle to Marguerite de Navarre, 53)
Calvin i Marie
Premda je Marie glasno podupirala i branila reformirane lidere, a među njima i Jeana Calvina, bilo je jasno da je Calvina živciralo, barem u ranim godinama njezine službe, to što je govorila bez dlake na jeziku, što je imala teološke ambicije i što je otvoreno kritizirala muško klerikalno vodstvo.
Međutim, do 1561. godine – kad je Marie umrla – napetosti između njih dvoje su se smirile, a Calvinovo poštovanje i razumijevanje prema Marie vidljivo je poraslo. Čak ju je zamolio da napiše predgovor njegovoj tiskanoj propovijedi o skromnosti žena na temelju 1. Timoteju 2,8-12. Možda ironično, moglo bi se reći da je Calvin od nje tražio da podučava o biblijskom ulomku koji joj to izričito brani.
Jedna žena na zidu
Za Marie Dentière su fantastične vijesti o spasonosnoj milosti i moćna poruka o jednakosti pred Bogom bile istine koje je Katolička crkva potiskivala i koje je s krovova trebao uzvikivati svatko tko ih je i sam u Božjoj riječi vidio.
Nema sumnje da joj je manjkalo onoga što se tada smatralo prikladnom ženstvenom skromnošću i poniznošću, ali budući da je njezina strast bila raspirena stranicama Svetog pisma, njezino pisanje pokretalo je i mijenjalo srca, i to ne samo u njezino vrijeme, nego i dan-danas. Godine 2002. Marie Dentière je postala jedina žena čije je ime uklesano u slavni Zid reformatora u Ženevi.
