Više od tristo godina prije rođenja Martina Luthera, jedan se neizgledni reformator iznenada pojavio u gradu Lyonu na jugoistoku Francuske. Njegovi prosvjedi protiv doktrina i praksi Rimokatoličke crkve izazvali su snažna podrhtavanja, koja su najavljivala dolazak duhovnog potresa zvanog Reformacija. Taj pokret, što ga je on pokrenuo, doživio je da se pridruži velikoj Reformaciji. Povijest ga poznaje kao Petera Walda.
Mnogo je pojedinosti o Waldu nepoznato – pa tako i njegovo ime. Ne znamo je li mu Peter bilo pravo ime, budući da se ono pojavljuje tek 150 godina nakon njegove smrti. Njegovo prezime najvjerojatnije je bilo nešto poput Valdès ili Vaudès — Valdo (Waldo) je bio talijanski prilagođeni oblik. Isto tako, ne znamo koje je godine Peter rođen ni točnu godinu njegove smrti — povjesničari se ne slažu oko toga je li umro između 1205. i 1207. ili između 1215. i 1218.
Pa ipak, znamo nekoliko značajnih stvari.
Uglednik se kaje
Godine 1170. Waldo je bio veoma bogat, veoma poznat trgovac u gradu Lyonu. Imao je ženu, dvije kćeri i mnogo zemlje. Međutim, nešto se dogodilo — neki kažu da je svjedočio iznenadnoj smrti prijatelja, drugi kažu da je čuo duhovnu pjesmu od putujućeg svirača — i Waldo se duboko zabrinuo zbog duhovnog stanja svoje duše pa je očajnički htio saznati kako se može spasiti.
Njegova prva odluka bila je da će čitati Bibliju. Međutim, budući da je ona postojala samo u vidu latinske Vulgate, a on je slabo znao latinski, unajmio je dva učenjaka da je prevedu na govorni jezik kako bi je on mogao proučavati.
Zatim je zatražio duhovni savjet od svećenika, koji ga je uputio na mladog uglednika iz evanđelja i naveo Isusove riječi: „Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom” (Luka 18,22). Isusove riječi su se zarile u Waldovo srce. Poput mladog uglednika, Waldo je iznenada shvatio da je dotad služio Mamonu, a ne Bogu. Međutim, za razliku od mladog uglednika koji je otišao od Isusa, Waldo se pokajao i učinio točno ono što je Isus rekao: razdao je siromasima sve što je imao (nakon što se adekvatno postarao za svoju ženu i kćeri). Odlučio je da će nadalje živjeti posve se oslanjajući na Boga da se brine o njemu.
Pokret je rođen
Waldo je odmah počeo propovijedati Bibliju po ulicama Lyona, osobito siromasima. Mnogi su se obratili, a do 1175. godine značajna je skupina muškaraca i žena postala Waldovim učenicima. I oni su razdijelili svoju imovinu i počeli su propovijedati (kako muškarci, tako i žene). Ljudi su ih počeli nazivati „lyonskim siromasima.” Kad je kasnije ta skupina prerasla u pokret koji se proširio po Francuskoj i drugim dijelovima Europe, postali su poznati kao „valdenzi.”
Što je više Waldo proučavao Bibliju, to su ga više uznemiravale određene doktrine, prakse i vladajuće strukture u Katoličkoj crkvi — njezino bogatstvo da i ne spominjemo. I smjelo je progovarao protiv svega toga. Međutim, budući da je Crkva službeno zabranila laicima da propovijedaju, Waldo i njegova odrpana bratija naišli su na protivljenje crkvenih glavešina.
Znak kojem se treba protiviti
Lyonski nadbiskup je bio osobito ljutit na taj neobrazovani, samozvani reformacijski pokret i nastojao ga je ugušiti. Međutim, 1179. godine Waldo je uputio priziv samom papi Aleksandru III i dobio je njegovo odobrenje. Pa ipak, samo pet godina kasnije, novi papa Lucije III stao je uz biskupe te je izopćio Walda i njegove sljedbenike.
Tijekom svojih ranih godina, valdenski je pokret bio pokret reforme. Waldo uopće nije kanio napuštati crkvu te se i dalje držao brojnih tradicionalnih katoličkih doktrina. Međutim, nakon što je on izopćen, a i nakon što se pokret nastavio poslije Waldove smrti, valdenska (protestantima slična) uvjerenja širila su se i sve više jačala.
Odbacivali su svako pozivanje na autoritet mimo Svetog pisma.
Odbacivali su sve posrednike između Boga i čovjeka, osim čovjeka Isusa Krista (premda su još dulje vrijeme štovali i Mariju).
Odbacivali su doktrinu o tome da samo svećenik može saslušati ispovijed i tvrdili su da je svaki vjernik kvalificiran za to.
Odbacivali su čistilište, a samim time su odbacivali i oproštajnice i molitve za mrtve.
Vjerovali su da su jedini biblijski opravdani sakramenti krštenje i pričest.
Odbacivali su inzistiranje Crkve na danima posta i mrsa, kao i na prehrambenim ograničenjima.
Odbacivali su svećenički i redovnički sustav kasti.
Odbacivali su štovanje relikvija, hodočašća i korištenje svete vode.
Odbacivali su papino pozivanje na autoritet nad zemaljskim vladarima.
Na koncu su odbacili i papinsku apostolsku sukcesiju.
Predreformacija se pridružuje Reformaciji
Unatoč Waldovom izopćenju i smrti, valdenski pokret je još dulje vrijeme nastavio rasti. Proširio se na sjever Italije i u područja Španjolske, Austrije, Njemačke, Mađarske i Poljske.
Međutim, tako se i rimokatolički progon nastavio i postajao sve ozbiljniji, tako da su se do 15. stoljeća valdenski redovi smanjili na malene, opskurne zajednice u alpskim dolinama Francuske i Italije. Međutim, kad je u 16. stoljeću na scenu navalila protestantska Reformacija, većina valdenza postali su protestanti.
Peter Waldo bio je proto-protestant, premda toga nije bio svjestan. Bio je trgovac koji je postao prorok, a koji je jednostavno cijelim srcem vjerovao Božjoj riječi, što je pokazao cjelokupnim svojim životom. Kad je povjerovao Bogu na riječ, Waldo je preokrenuo svoj svijet.
