U ranom 16. stoljeću, Škotska je imala jednu zajedničku stvar s ostatkom Europe: duboko korumpiranu i duhovno osiromašenu crkvu, uz vodstvo na moralnom umoru. Jedan od zloglasnih primjera, David Beaton, kardinal i nadbiskup, bio je nezakoniti otac barem četrnaestero djece. Toliko o celibatu na djelu. Duhovno neznanje bilo je toliko da George Buchanan tvrdi kako su neki svećenici mislili da je Novi zavjet knjiga koju je nedavno izdao Martin Luther.
Na scenu stupa John Knox, i Reformacija je pokrenuta.
Rođen u gradu Haddingtonu, koji se nalazi u istočnom Lothianu, negdje između 1513. i 1515. godine, Knox se lokalno školovao te nakon toga upisuje studij na Sveučilištu St. Andrews. Postao je svećenik i vratio se u svoj rodni grad kao učitelj i javni bilježnik. Znamo jednako malo o njegovu obraćenju koliko i o Calvinovu.
Uhvaćen i pušten
Nakon mučeništva protestanta Georgea Wisharta u St. Andrewsu, Knox dolazi u grad s nekoliko mladih studenata te se 1547. godine priključuje grupi reformatora koji su živjeli u ondašnjem dvorcu. Kada su Knoxa stavili na raspored propovijedanja, odbio je, ali crkva u dvorcu doslovno ga je „izmaltretirala“ da postane njihov svećenik. Naime, kroz idućih nekoliko mjeseci, dvorac je bio pod opsadom francuskih brodova u zaljevu St. Andrewsa. Knox i ostali su bili uhvaćeni, a on je idućih osamnaest mjeseci postao rob.
Godine 1549. Knox biva pušten i vraća se nazad u Englesku. Postao je pastor crkve u Berwicku, ali nedugo nakon toga seli u Newcastle. Tada postaje kraljevski kapelan tijekom vladavine mladoga kralja Edvarda VI. Edvardova smrt 1553. godine bila je udarac engleskim reformatorima, jer je dovela do zakraljenja Marije Tudor („idolopoklonica Jezebela“ bile su Knoxove pomno birane riječi kojom ju je opisao). Knox je tražio utočište na europskom kontinentu.
Život na kontinentu
Između 1553. i 1559. godine, Knox je živio nešto slično nomadskom stilu života. Proveo je neko vrijeme s Calvinom u Ženevi, u toj „najsavršenijoj Kristovoj školi… od apostolskih dana“. Poslije toga je prihvatio poziv da postane pastor engleskoj crkvi u zatočeništvu u Frankfurtu na Majni.
Knox se oženio za engleskinju Marjorie Bowes te se 1556. godine vraća u Ženevu, gdje je postao pastor crkvi koja se sastojala od nekih dvjestotinjak izbjeglica. Iduće godine prima hitan poziv da se vrati u Škotsku – 1558. godine bilo je planirano vrijeme za udaju mlade Mary, škotske kraljice, s francuskim prijestolonasljednikom, a taj je događaj trebao Škotsku dovesti pod potpunu rimokatoličku vlast.
Okus Knoxove snage može se osjetiti u pismu koje je iste godine napisao Škotima, bodreći ih da ne kompromitiraju evanđelje. U njemu ih podsjeća da će morati odgovarati za svoja djela pred Božjim prijestoljem:
[Neki pronalaze isprike:] „Mi smo obični sluge, ne bismo trebali ispravljati greške i zlodjela naših gospodara, biskupa i svećenstva; htjeli smo reformaciju i priželjkivali smo je, ali… bili smo prisiljeni poslušati ih u svemu što su tražili od nas“. Ovi isprazni izgovori, kažem, neće vam nimalo pomoći u Božjoj prisutnosti.
Povratak u Škotsku
Godine 1559. Knox se napokon vratio kući kako bi započeo najbitniju fazu svoje javne službe kao šampion kirkve (škotski izgovor engeskoga naziva za crkvu (church) je „kirk“). Unatoč dugačkom odsutstvu iz domovine, nekoliko je stvari opremilo Knoxa da vodi tamošnju Reformaciju: njegovo ime bilo je povezano s herojima nedavne prošlosti, njegove su patnje ovjerile njegovu predanost, njegovo široko iskustvo pripremilo ga je za vodstvo a njegov osjećaj poziva učinio ga je takvim da se „ne boji ni jednoga čovjeka“. Idućih trinaest godina, Knox je prepustio sebe reformaciji Škotske.
Do ljeta 1572. godine, Knox je postao samo sjena prošlog sebe te je do studenog bilo očito da se neće još dugo zadržati na ovom svijetu. Ujutro 24. studenog, zamolio je svoju drugu ženu, Margaret, da mu pročita 1. Korinćanima 15 te je oko pet sati poslijepodne imao posljednju želju: „Pročitaj mi mjesto gdje sam prvi put zabacio sidro“ (vjerojatno sidro vjere). Pročitala mu je iz Evanđelja po Ivanu 17. Navečer je umro.
Mnoga pojašnjenja tek predstoje za Knoxov utjecaj na škotsku Reformaciju. Bez sumnje je mnogo čimbenika bilo uključeno da je Bog svojom providnosti doveo takvo duhovno probuđenje u tu zemlju. Međutim, Knoxovo je vlastito uvjerenje bilo: „Bog je dao svojeg Svetog Duha jednostavnim ljudima preko svake mjere“. Tu leži najveća lekcija njegova života.
