Stojimo ovdje - 18. dan
Hans Gooseflesh
1400. – 1468.

Slučajni Reformator

Napisao/la: Rick Segal

Hans Gooseflesh postaje punoljetan na prijelazu s četrnaestog u petnaesto stoljeće, kada je prevladavajući duh vremena bio „Bog mora da je ljut“. Njegovi roditelji, bake i djedovi generacija su koja je gledala kako kuga uništava trećinu populacije europskog kontinenta. U nekim je europskim selima umrlo i do 60% stanovništva.
Rodio se u obitelj više klase. Tata mu je bio zlatar – zvali su ga „prijatelj kovačnice“ – proizvođač novca i medalja. Dok se motao po tatinom obrtu kao dječak, bez sumnje se divio i vjerojatno pomagao u procesu kovanja novca. Rastaljeni metali izlijevali su se u kalupe (zamislimo to poput pečenja kolačića u zdjelama koje već imaju na sebi zadane sheme i slike). Kalup je bio izrađen od matrice dovoljno čvrste da na njega utisne jasan otisak kovanice. Samu matricu pažljivo su i ručno gravirali u kaljeni čelik majstori koji su koristili oštre alate slične onima draguljara, sposobne ukloniti čelik s čelika jednako lako kao što se reže maslac.

Propali start-up

Nažalost, Hans nije naslijedio obiteljski posao. Cehovska buna protiv njihovih poslodavaca, koja je uključivala Hansovog oca, uzrokovala je da se obitelj preseli u Eltville. Stoga je Hans morao potražiti druge poslovne prilike.
U jeku razorne kuge, rimokatoličanstvo je potaknulo izvanredno veliko trgovanje religijskim proizvodima i uslugama. Osim svakodnevne trgovine krunicama, žetonima, ikonama i raspelima za opskrbu vjernika i pokajnike, pojavila se i rastuća industrija koja je privlačila na tisuće katoličkih hodočasnika koji su željeli vidjeti pronađene relikvije iz Svete zemlje.
Volovo oko je bila značka s ogledalom koja se mogla nositi kada se posjećivalo izložene relikvije. Ideja iza toga bila je da, uhvati li ogledalo odraz relikvije, neće li onda osoba koja ga nosi biti blagoslovljena? Katedrala u Aachenu tada je imala (i još uvijek ima) izložene četiri takozvane Velike relikvije: Marijin ogrtač, Kristove pelenice, odoru koju je nosio Ivan Krstitelj kada mu je odrubljena glava i Kristov bedreni ogrtač.
Hans Gooseflesh pokrenuo je start-up s kojim je htio prodavati volove oči tijekom Ahenskog hodočasništva 1439. godine, koje je trebalo privući i više od 100 000 hodočasnika. Zbog svoje vještine u kovanju novca, namjeravao je masovno proizvesti 32 000 volovskih očiju te zaraditi 2 500 puta veću zaradu od uloženog novca. Nažalost, te godine nije došlo mnogo hodočasnika. Poduhvat mu je propao. Hans i njegovi investitori izgubili su svoj ulog. Međutim, u procesu usavršavanja proizvodnje volovskih očiju, dobili su značajno intelektualno vlasništvo.

Limune u knjige

Prijenos znanja mijenjao se s usmenoga prijenosa na napisane priručnike, priče, direktorije te povijesna djela. Ljudi su htjeli knjige. Većinu potražnje isporučivali su prepisivači koji, kada su radili pošteno, mogli su prepisati jedan – i stvarno mislimo jedan – svezak komentara na Bibliju svakih 5 godina. Inovacija drvoreza pomogla je udovoljavanju visoke potražnje za knjigama, no sam drvorez nije praštao pogreške, lako se lomio i bio je ograničen na jedno korištenje.

Hans Gooseflesh svoj je propali start-up proizvodnje volovskih očiju prenamijenio u skladu s tim inovacijama. Dok je smišljao kako napraviti suvenire za hodočasnike Aachena, osmislio je metodu izrade formata u koji se može umetnuti zbir metalnih slova kako bi se stvorio ‘metalni blok’ umjesto drvenoga, koji se mogao koristiti za tiskanje izraženih, čitljivih riječi na stranici, a zatim ponovo rastaviti, preurediti i ponovno upotrijebiti za stvaranje novih formata za potpuno različite projekte. Bila je to inačica izrade matrica i kalupa kao u njegovom djetinjstvu, kada je sam proizvodio legije metalnih ‘plaćenika’ uvijek spremnih za regrupiranje.

Resetirana povijest

Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg (ovdje anglicizirano kao „Hans Gooseflesh“) umro je pedeset godina prije nego što je Martin Luther zabio svojih devedeset i pet teza na vrata crkve. Nikad nije propovijedao ni jednu propovijed. Nikad nije napisao ni jednu teološku raspravu. Doista, Hans Gooseflesh, osim njegove istoimene gutenberške Biblije, vodio je iznimno uspješan posao tiskanja papinskih indulgencija. Bio je slučajni reformator – ili, bolje rečeno, – reformator po općoj milosti. Međutim, ubrzano normiranje tiskarske industrije prema Gutenbergovom sustavu pomičnih slova stvorilo je proizvodne i distribucijske kapacitete koji su omogućili da Lutherova djela zauzmu čak trideset posto dotad nezamislivog tržišta od sedam milijuna knjiga u Njemačkoj između 1518. i 1525. godine.

Kinezi su osmislili sustav pomičnih slova u tiskanju sedam stoljeća ranije, ali njihov način pisanja bio je previše kompleksan da bi se okoristili tim izumom. Svijet islama pružao je otpor korištenju tiskarskih inovacija čak i četiristo godina nakon što je bio osmišljen sustav pomičnih slova. Dakle, u jednom jedinstvenom dijelu povijesti, Bog je podigao neuspješnog tvorca sitnica da utaba put duhovno izmoždenom redovniku i njegovim sljedbenicima, da vrate Božju Riječ i obnove povijest otkupljenja.

O autoru:

Rick Segal

Rick Segal predaje povijest i političku filozofiju na učilištu Betlehem College and Seminary.