Dana 17. prosinca 1999. papa je objavio ceremonijalni ekvivalent suvremene isprike: „Zeznuli smo.”
Ivan Pavao II obratio se mnoštvu u Republici Češkoj i izrazio „duboko žaljenje zbog okrutne smrti” kojoj je njihov junak bio podvrgnut. „Duboko žaljenje” bilo je najmanje što je Katolička crkva mogla ponuditi.
Zapečaćen krvlju
Namamivši ga na Sabor u Konstanzu s obećanjem da mu ne prijeti opasnost, Jana Husa su odmah bacili u zatvor na šest mjeseci, održali farsu od suđenja i zapovijedili mu da se odrekne svog nauka — što je on odbio. U srpnju 1415. svukli su ga do gola, nataknuli su mu magareću kapu oslikanu vragovima i s natpisom „arhiheretik” — sve to dok je on molio za svoje neprijatelje.
Zatim su ga proveli pokraj zapaljene gomile njegovih knjiga i privezali su ga za stup. U odgovor na to što su ga poput psa vezali lancima, rekao je: „Mojeg Gospodina Isusa Krista su, za moje dobro, vezali lancima još jačima od ovih. Zašto bih se ja sramio ovog hrđavog lanca?” Još jednom su mu rekli da se odrekne svog nauka, ali on je odbio i izjavio: „Ono što sam ustima poučavao sada zapečaćujem svojom krvlju.” Tako je i bilo.
Dok je vatra jačala, on je pjevao. Tajnik sabora rekao mu je: „Prokleti Judo, zato što si napustio staze mira i savjetovao si se sa Židovima, oduzimamo ti kalež otkupljenja.” Na sreću, Katolička crkva toga dana nije imala autoritet mu oduzeti kalež otkupljenja.
Nakon njegove smrti Bohemiju je zahvatila revoltiranost. Sljedbenici su se u njegovo ime pobunili protiv Rima u nasilnim prosvjedima koji su trajali dulje od desetljeća. Jan Hus je bio propovjednik, politička ličnost, prorok, protoreformator i mučenik najvišeg reda.
Wycliffeov buldog
Negdje oko 1369. u zemlji gusaka rodio se gusan. Jan Hus (što na češkom znači „guska”) rodio se u Hussinecu (što na češkom značu „Guskograd”) u Kraljevini Bohemiji. Rođen u siromašnoj obitelji, gusan je napustio jato i, u potrazi za boljim životom i prestižem, otišao je u svećenike. Postao je ugledan propovjednik u Kapeli Betlehemskoj, međutim dobar dio svojeg vremena proveo je služeći u akademskim krugovima kao dekan filozofskog fakulteta u Pragu. Živeći u vremenima društvenih nemira između njemačkih govornika i čeških građana, Hus je postao ključna ličnost češkog nacionalizma.
Hus je živio u vremenu kad je nemoral zarazio svećenstvo Katoličke crkve. Uskoro je počeo propovijedati „nasilne propovijedi” protiv razularenog bezakonja među svećenstvom, dok ga nisu prijavili nadbiskupu i zabranili mu propovijedanje. Dok je Hus čitao Sveto pismo i promatrao kako pape njegovog vremena zlorabe svoju vlast, zaključio je da papinski autoritet nije konačan. Trebao mu je čvršću temelj od onoga izgrađenog od slame i granja ljudskog mišljenja — koliko god ti ljudi bili ugledni. Izgradio je svoj život i misiju na Božjoj riječi.
Njegova stajališta o konačnom autoritetu Svetog pisma raspirila su se kad je počeo čitati anatemizirana djela Johna Wycliffea. Wycliffe je u Husu pronašao odanog učenika. Hus je branio njegova djela s takvim žarom da je jedan povjesničar nazvao Husa „Wycliffeovim buldogom” (The Unquenchable Flame, 30). Hus se oštro protivio oproštajnicama, zagovarao je korištenje i kruha i vina u pričesti te je propovijedao na narodnom jeziku (umjesto na neprevedenom latinskom).
Premda se i dalje slagao s Katoličkom crkvom u pitanjima kao što je misa, zbog svoje odanosti Wycliffeovim učenjima bio je izopćen, izveden na sud zbog hereze i živ spaljen.
Guske ne šute
Kad su Husa na koncu osudili na smrti, on je izjavio : „Možete ispeći gusku, ali za stotinu godina podići će se labud čiji pjev nećete moći ušutkati.” Točno 102 godine kasnije jedan živahni redovnik prikucao je devedest i pet teza na vrata u Wittenbergu.
I on je, vidjevši neskladnost između vatikanske doktrine i Svetog pisma, nastojao reformirati Katoličku crkvu. I on je bio potaknut propitivati papu. I njega su osudili kao heretika. Prilikom debate u Leipzigu, Luthera su prezrivo osudili kao „husita.” Luther je u tom trenutku odbacio takav naslov, ali tijekom stanke je posvetio vrijeme čitanju njegovih djela, vratio se i pohvalio učenja osuđenoga Husa. Luther je bio Husov labud, koji će kasnije prihvatiti tu aluziju. Do dana današnjeg često ga slikaju u društvu labudova.
Tata Gusan, istaknuti prethodnik Reformatorima, ustrajao je i podvrgnut je mučeničkoj smrti. Labud je došao poslije Gusana, ali Rim ga ipak nije ušutkao.
