Naslovna stranica Calvinovih Institutes of the Christian Religion izdanja iz 1559. godine nosi natpis njihova ženevskog tiskara: maslinovo stablo kojem je odrezano nekoliko grana. Odlomljene grane su naslikane u doba jeseni i okružene izjavom Noli altum sapere: „Nemoj biti arogantan“. Stablo isto tako na sebi ima zavoje na mjestima gdje su druge grane nakalemljene.
Ranija verzija ovog natpisa, koju vidimo u Thesaurus Latianae linguae iz 1531. godine, ovom izrazu dodaje riječi sed time, „nego se boj“. Čovjek u drvorezu mogao bi biti apostol Pavao koji je ujedno i autor ovih riječi u poslanici Rimljanima 11,19-20. S druge strane, kamenje oko čovjekovih nogu nam može dati naznaku da se možda radi o Stjepanu, čije je uvjerljivo propovijedanje i mučeništvo prikazano u Djelima 7.
Veza između ove dvije biblijske aluzije je značajna, jer ovaj potpis pripada tipografu, tiskaru i učenjaku Robertu Estiennu, odnosno „Robertu Stephanusu“. Estiennov život i karijera prikazivali su mnoge značajke Reformacije.
Kraljevski tipograf
Estienne nije bio samo značajan tiskar na europskom kontinentu početkom i sredinom šesnaestog stoljeća nego i učenjak Biblije i klasične književnosti. Dok je radio u Parizu tijekom vladavine kralja Francisa I., toliko je bio iskusan u tome što je radio da su mu dali ime „kraljevski tipograf“: kraljev tiskar na hebrejskom i latinskom 1539. godine te kraljev tiskar na grčkom 1542. godine.
Kralj Francuske dobro je razumio novu humanističku privučenost proučavanju starih tekstova. Estienne piše: „Daleko od toga da bi škrtario sa starim tekstovima koje je skupo platio da ih dobavi iz Italije i Grčke, on namjerava svima osloboditi pristup“.
Tijekom njegovih godina u Francuskoj, Estienne je sastavljao i tiskao mnoga djela koja su proučavala lingvistiku: udžbenik grčkoga jezika, latinsko-francuski rječnik te Thesaurus linguae latinae. Također, započinje rad na značajnom Thesaurus lingua graecae, koji će poslužiti kao standardni grčki – tako i biblijski – leksikograf do najranije početka devetnaestog stoljeća.
Natrag k izvorima
Kao što je bio slučaj s mnogim učenjacima iz vremena Reformacije, Estiennova ljubav prema staroj klasičnoj književnosti išla je ruku pod ruku s njegovom usredotočenošću na Bibliju i to i na latinsku Vulgatu i na izvorne biblijske spise na hebrejskom i grčkom jeziku. Dvaput je tiskao hebrejski Stari zavjet, a njegova su mnoga izdanja grčkoga Novog zavjeta bila veoma utjecajna i korisna ondašnjim teološkim djelima reformacije.
Estienne je stvorio najbolji i konačni sustav podjele i numeriranja stihova koji se i danas nalazi u našim Biblijama. Poznati Editio Regia iz 1550. godine remek-djelo je učenjaštva, umjetnosti i tehničkog iskustva – prvi grčki Novi zavjet koji uključuje kritičko pomagalo koje pokazuje različite verzije čitanja, verzije koje je Estienne našao u petnaest prijepisa koje je proučio. Ovo izdanje, sa svojim sjajnim grčkim rukopisom Claudea Garamonda, postaje osnova za englesku verziju Ženevske Biblije, kao i za proučavanje Pisma u idućim stoljećima.
Do 1550. godine, Estienne je tiskao mnoga izdanja latinske Vulgate u Parizu, ali njegovo ga je učenjaštvo odvelo u „dva smjera“ od tog crkveno autoritativnog teksta: unazad, „od prijevoda do izvornoga teksta“ i naprijed, ka punijem i opreznijem objašnjenju njegovih tekstova za „uobičajenog, obrazovanog čitatelja“, koji „bi jedva mogao izbjeći zadiranje u domenu egzegeze“ (Robert Estienne, Royal Printer, 76-78).
U izdanju iz 1545. godine, uvrstio je i niz neautoriziranih marginalnih bilješki koje raspravljaju o legitimnosti vulgatina prijevoda izvornih tekstova te vlastite prijevode grčkih i hebrejskih tekstova u novi latinski prijevod paralelan s Vulgatom. Ova je knjiga u konačnici dovela do toga da ga osumnjiče za krivovjerje, za „luteranski nauk“ i do Estiennovog bijega iz Pariza k sigurnoj Ženevi 1550. godine.
Ženevski izdavač
U Ženevi, koja je otvoreno podupirala protestantski pokret, Estienne postavlja svoj tiskarski stroj te postaje par excellence tiskar za Reformaciju. Njegova Francuska Biblija iz 1553. godine nastavlja naglasak Reformacije da običan puk treba čitati Bibliju na narodnom jeziku a njegova izdanja Calvinovih Institucija i komentara, uz ostalu protestantsku literaturu, pomogla su rastućem pokretu da se njegov glas jasno čuje i da bude vođen Pismom. Izdanje Institucija iz 1559. godine „najsveobuhvatniji je sažetak protestantskog nauka tijekom cijele Reformacije“ (Jean Calvin Institutes, 219), te najvažniji svezak koji je nastao tijekom Reformacije, što dokazuje njegovih šest prijevoda (možda i sedam) do 1624. godine. Estiennovo izdanje, za koje ne treba truda da bi se čitalo i koje je lijepo i dan danas, imalo je veliku ulogu u rastu reformiranih crkava tijekom šesnaestog stoljeća.