Trebamo li stati na stranu Izraela ili Palestine?

Ovaj je transkript intervjua s Johnom Piperom objavljen još 2014. godine na stranici DesiringGod, a sada ga prenosimo poradi tragičnih zbivanja u Izraelu i Gazi kao pomoć u njihovu boljem razumijevanju iz kršćanske perspektive.

Slušateljica podcasta Melinda piše: “Pastore John, koji je ispravan, kršćanski odgovor na sve što se događa u Izraelu i Gazi? Imam kršćanske prijatelje koji hvale Izrael jer je Božji narod koji poražava svoje dugotrajne neprijatelje. Tvrde da Bog opravdava i odobrava sve njihove napade jer brane zemlju koju im je Bog dao. S druge strane imam prijatelje koji su ogorčeni izraelskim ubijanjem nevinih civila i djece u Gazi, kao i podrškom koju primaju iz Sjedinjenih Američkih Država. Koji je ispravan odgovor?”

Počnimo sa sveobuhvatnim stajalištem o ovome konfliktu, a onda ću u pozadinu ove priče pokušati unijeti i objasniti neke biblijske odlomke. Kada kažem konflikt, onda mislim na konflikt između Židova — odnosno izraelske države i Židova kao nacije — i Palestinaca.

I jedni su i drugi buntovnici koji odbacuju Krista

Postoje židovski kršćani i palestinski kršćani. Ovi kršćani su oni krotki koji će jednoga dana baštiniti Zemlju, uključujući izraelsku zemlju. Isus je umro da stvori mir između Židova i ostalih nacija. O tome govori Efežanima 2,11–22. Prema tome, naše bi molitve i naš trud posebno trebali biti usmjereni prema naviještanju evanđelja Mesije Isusa kao jedine nade za dugoročan mir i pravdu među Židovima i Palestincima. Vjerujem da je ovo najvažnije što trebamo reći o tome.

Zatim bih rekao sljedeće: Biblija ne uči da trebamo biti pristrani bilo prema Izraelu bilo prema Palestincima u sadašnjoj pobuni u kojoj odbacuju Krista, u kojoj i jedni i drugi sudjeluju i suprotstavljaju se Bogu, kao da ijedna strana ima bilo kakvo božansko pravo na izraelsku zemlju unatoč njihovoj pobuni i nevjeri protiv svoga Stvoritelja i saveznoga Boga. Ovo implicira da bismo prema obje strane, prema Palestincima i prema Izraelu, trebali pristupati s jednom suosjećajnom, javnom pravdom na isti način na koji se općenito rješavaju sporovi među nacijama – mudrom mješavinom pravde i milosrđa. Ovo je moje sveobuhvatno stajalište. Ni Židovi ni Palestinci ne mogu opravdati ništa što čine ili način na koji se prema njima ponaša pozivajući se na sadašnje božansko pravo koje polažu na zemlju dok žive u pobuni protiv Onoga koji je tu zemlju učinio darom za one koji čuvaju savez.

Specifična obećanja

Evo biblijskih temelja za moje tvrdnje. Izraela je Bog izabrao između svih naroda na svijetu da bude žarište njegovih blagoslova u povijesti: u povijesti otkupljenja. Ova je povijest doživjela vrhunac u dolasku, smrti i uskrsnuću Isusa Mesije. “Tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod” (Pnz 7,6). Amen. Izrael je Božji izabrani narod.

Ne samo to, nego Bog je obećao Izraelu trenutno osporavanu zemlju od Abrahamova vremena nadalje. Bog je rekao: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.’” (Pnz 34,4). Ovakve se izjave ponavljaju puno puta. No ni jedna od ove dvije činjenice — izbor Izraela i Božje savezno obećanje zemlje — ne znači da Izrael ima božansko pravo na zemlju u sadašnjosti.

Buntovnici gube prava

Zašto sam to rekao? Zato što narod koji ne čuva savez, nema božansko pravo zadržati zemlju obećanja koju su primili na osnovu saveza. Kršenje saveza lišava narod saveznih privilegija. Bog je Izraelu rekao: “Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode” (Izl 19,5).

Danas je Izrael narod koji krši savez. Znam, postoje na tisuće Židova koji se pouzdaju u Mesiju. Oni ne krše savez. Oni uživaju u Božjoj spasonosnoj blagonaklonosti. No kao cjelina, kao etničko jedinstvo, kao država, definira ih odbacivanje Mesije Isusa. Ne žele se definirati kao kršćani. Kada bi prigrlili Mesiju Isusa kao Mesiju i Spasitelja, bili bi kršćani. Oni pak samosvjesno nisu kršćani. Nalaze se u stanju izdaje protiv svoga Kralja koji im je poslao svoga Sina da ih spasi. Narod u stanju izdaje u odnosu na svoga Kralja ne može imati legitimno pravo na obećanja koja je Kralj dao narodu koji će čuvati savez.

Na primjer, kada je Izrael morao otići u izgnanstvo iz Obećane zemlje zbog Božje osude pod Babiloncima, Daniel se ovako molio:

Ah, Gospodine moj … Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo… U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu… svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. (Dan 9,4-7).

Drugim riječima, Bog je pravedan. Pravedan je da Izraelu zaniječe njegovo božansko pravo na zemlju kada je podmukao, izdajnički nastrojen protiv Boga.

Dio nauma

Isus je stajao i sa suzama u očima gledao Jeruzalem. Rekao je: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. …nisi upoznao časa svoga pohođenja”. (Lk 19,41–42.44). Odbacili su kamen temeljac. Još uvijek to čine.

Zašto je onda Isus rekao: “Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Mt 21,43). Zatim je objasnio ovako: “A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi” (Mt 8,11–12). Za sada je otvrdnuće zahvatilo Izrael (Rim 11,25).

Ovo su vremena poganâ, vremena narodâ. No ovo otvrdnuće Izraela nije Božja posljednja riječ. Njegov je spasonosan naum za Izrael. Sav će se Izrael jednoga dana zajedno okrenuti Gospodinu Kristu. Ovo je moje duboko razumijevanje i vjerovanje u pogledu Rimljanima 11. Odlomljene će se grane ponovno pricijepiti Božjemu narodu, Zaručnici Kristovoj, njegovoj Crkvi. Smatram da trebamo moliti za ovaj dan. Molim: “Gospodine, ostvari dan kada će prestati otvrdnuće Izraela. Daj, o Bože, da im se oči otvore, da vide Isusa kao svoga Mesiju i pridruže se Crkvi Isusa Krista. Neka bi u jednom velikom stablu savezne ljubavi bili pricijepljeni na spasenje”.

Poziv narodima

Moramo biti pažljivi — i možda je ovo završno pojašnjenje — kako iz ovoga što sam rekao ne bismo izvukli pogrešne i nebiblijske zaključke. Jedan bi takav krivi zaključak bio: “Pa, Izraelovo trenutno buntovništvo protiv Boga znači da ga drugi narodi imaju pravo zlostavljati.” Nipošto nemaju to pravo. Izrael još uvijek ima ljudska prava među narodima, premda nema nikakva prava pred Bogom, baš kao ni drugi narodi. Ne smatramo da se prema bilo kojem drugom narodu, zato što je poganski i nevjeran, smije nepravedno postupati. Ne smije se nepravedno ponašati ni prema Izraelu. U Starom je zavjetu Bog kažnjavao narode koji su likovali zbog božanske stege nad Izraelom (Iz 10).

Naša je molba koju kao kršćani upućujemo Palestincima i Židovima: Vjerujte u Gospodina Isusa i bit ćete spašeni. Do toga dana, kada će i židovski i poganski sljedbenici Kralja Isusa baštiniti cijelu Zemlju — a ne samo izraelsku zemlju — do toga dana kada ćemo zajedno baštiniti Zemlju bez podizanja mača ili puške, práva će se nacija odlučiti po načelima milosrdne, javne pravde, a ne na osnovu pozivanja na božansko pravo ili božanski status.

Used with permission from Desiring God.

Izvor: https://www.desiringgod.org/interviews/should-we-side-with-israel-or-palestine

O autoru:

John Piper

John Piper je osnivač i glavni učitelj službe desiringGod.org te predsjednik škole Bethlehem College and Seminary. Trideset i tri godine služio je kao glavni pastor crkve Bethlehem Baptist Church u Minneapolisu Minnesoti.  Autor je više od pedeset knjiga, a na hrvatskom su dostupne njegove knjige Božja Vrhovna Vlast u Propovijedanju, Koronavirus i Krist, te Radosna vijest o velikom veselju.

Podijelite ovu objavu:
Vezane vijesti