Pri svom prvom dolasku, naš Gospodin Isus Krist, uspostavio je svoje kraljevstvo na zemlji. Učenici su očekivali pobjedonosnog kralja, ali umjesto toga, Isus je svoje kraljevstvo usporedio sa zrnom gorušice koje se progresivno širi i organski raste (Mt 13,31-32).
Crkva se sada nalazi u vremenu kad dolazak kraljevstva otkrivamo progresivno kako se i riječ Evanđelja pronosi do krajeva zemlje. Krist je uzašao na Nebo i poslao svog Duha, pa tako živimo između dvije određene točke: Pedesetnice i paruzije (Kristova drugog dolaska). Tijekom ovog međuvremena, trebamo širiti Evanđelje dok se Isus ne vrati. Tek tada, pri Njegovu konačnu dolasku, Kristovo kraljevstvo će doći sveobuhvatno i objaviti se u punini. Želimo li razumjeti svoje mjesto u povijesti otkupljenja, trebamo razumjeti nešto od polazne točke našeg razdoblja u povijesti spasenja: Pedesetnice. Tek kada počnemo shvaćati događaje tog značajnog dana zabilježenog u Djelima apostolskim 2, shvatit ćemo i svoju međuvremenu misiju.
Propitivanje Kraljevstva
Kako bismo razumjeli Pedesetnicu, moramo razmotriti razgovor koji postavlja temelje priče. Neposredno prije uzašašća Gospodina Isusa na Nebo, apostoli su ga upitali: „Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?“ (Djela 1,6). Isus je odgovorio: „Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti“ (redak 7).
Čak i nakon uskrsnuća, apostoli su očekivali pobjedonosni dolazak kraljevstva. No knjiga Djela apostolskih i dalje opisuje postupno širenje kraljevstva, ne silom, već propovijedanjem Evanđelja. U Djelima 1,8, Isus daje okvir za cijelu knjigu: „Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (naglasak dodan). Nakon toga, apostoli su ostali „gledati u nebo“ svjedočeći Kristovu uzašašću (redak 10). Također su ostali čekati Duha Svetoga, kako im je Gospodin naredio (redak 4).
Što se dogodilo na Pedesetnicu?
Blagdan Pedesetnice bio je drugi od tri velika godišnja blagdana koji su Židove iz cijelog svijeta dovodili u Jeruzalem. Pedeset dana nakon Pashe, mnogi bi hodočasnici proslavljali Pedesetnicu. Bilo je to vrijeme zahvaljivanja i slavljenja Boga za prvu sezonsku žetvu pšenice. U Djelima apostolskim 2,1-4 opisuje se što se dogodilo tog dana kada je Bog izlio svog Duha na apostole:
“Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti”.
Što se dogodilo na Pedesetnicu možemo opisati koristeći četiri pridjeva.
1. Neosporivo
To što se dogodilo na Pedesetnicu bilo je neosporivo zbog tri različita fenomena koji su savršeno jasno pokazali da je Isus doista došao svom narodu po svom Duhu. Prvo, postojao je nesumnjiv „šum s neba, kao kad se digne silan vjetar“ koji je „ispunio svu kuću“ gdje su se vjernici okupili. Drugo, postojalo je ono što se činilo kao „ognjeni… jezici“ koji su se dijelili i počivali pojedinačno na vjernicima. I treće, budući da su bili „napunjeni Duhom Svetim“, vjernici su „počeli govoriti drugim jezicima“ – to jest, jezicima koji nisu njihov vlastiti – „kako im već Duh davaše zboriti“. Svaki od ovih znakova sam po sebi bio bi čudesan. Ovako zajedno, ostavljaju nas bez sumnje da je Bog učinio moćno djelo po svom Duhu.
2. Bezuvjetno
Također, događaji Pedesetnice bili su bezuvjetni. Nije bilo zahtjeva, opisa procesa, nije bilo naznaka za to ili uzorka. Umjesto toga, Bog je djelovao bez obzira na bilo kakve uvjete koje je stvorio čovjek. To treba istaknuti jer će s vremena na vrijeme ljudi reći: „Pa, vidite, ako ćemo zaista biti ljudi Duha Svetoga, trebali bismo se vratiti istim procesom, istim obrascem i ispuniti iste uvjete kao i rana crkva.“ Ali, to jednostavno nije bio slučaj s Pedesetnicom. Ako je postojao ikakav uvjet, bio je to uvjet čekanja – što se teško može opisati kao bilo kakav stvarni uvjet.
3. Neizbježno
Ono što se dogodilo na Pedesetnicu bilo je neizbježno jer se, ono što se dogodilo u kući u kojoj su se okupili, proširilo na zajednicu. Nalet vjetra, ognjeni jezici i novi jezici koji su se govorili izazvali su takvu pomutnju da „ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom“ nisu mogli izbjeći buku (Djela 2,5) i počeli su slušati „veličanstvena djela Božja“ na svojim jezicima (redak 11). Čuvši to, neki su „bili izvan sebe zbunjeni“ (redak 12), dok su se drugi rugali (redak 13). Ipak, nitko nije mogao izbjeći događaje Pedesetnice.
4. Neponovljivo
Naposljetku, čudesne događaje Pedesetnice moramo promatrati u smislu cijele Isusove priče – Njegova utjelovljenja, smrti, uskrsnuća i uzašašća. Kada to učinimo, vidimo da je Pedesetnica neponovljiva. Ni Isusova smrt ni Njegovo uzašašće nisu ponovljivi događaji. Isto vrijedi i za Pedesetnicu. To ne znači da je iskustvo Boga Duha u životu crkve nekako bilo zaključano prije dvije tisuće godina. Ali na Pedesetnicu, kada se rijeka otvorila i izlijevanje se dogodilo na ovaj nepogrešiv, bezuvjetan, neizbježan način, to se također dogodilo na neponovljiv način. Nema potrebe za drugom Pedesetnicom.
Dobra vijest o Pedesetnici
Sve što se dogodilo na ovu posebnu Pedesetnicu zasigurno je bilo podjednako spektakularno i zbunjujuće. Apostol Petar čuo je pitanja i vapaje mnoštva te brzo objasnio događaje koji su se upravo dogodili:
„Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.“ (Djela 2,32–33) Baš kao što se Isus suzdržavao od zemaljske službe do svog krštenja, kada je Duh Sveti sišao na njega, tako je svojim sljedbenicima jasno dao do znanja: Trebate božansku sposobnost za razumijevanje i propovijedanje. On je predvidio i obećao Duha u svojoj vlastitoj službi (Luka 24,49; Ivan 14,26).
Kad je Petar citirao Joela 2,32 (Djela 2,16-21), pokazao je kako je Pedesetnica cijelo vrijeme bila u Božjem planu i istaknuo najbolju vijest svoga i našeg vremena: „I tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.“ Usred kaosa i previranja života, ipak možemo pronaći radost u Božjoj prisutnosti kada prizovemo ime Isusa Krista. Ulomak iz Djela 2,37-39 zatim nam detaljnije pokazuje kako izgleda „prizvati ime Gospodnje“. Židovi koji su bili „duboko potreseni“ pitali su Petra i apostole: „Što nam je činiti, braćo?“ Petar je odgovorio: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga“ (naglasak dodan).
Obratiti se više je od pukog žaljenja zbog svojih nedjela. To znači promijeniti mišljenje o samom grijehu. To znači gledati na grijeh onako kako ga Bog vidi: kao da ste prekoračili Njegove granice i promašili metu. To znači priznati pogrešan smjer u kojem ste išli. To uključuje promjenu srca, promjenu mišljenja i promjenu smjera. Krštenje je, s druge strane, javna objava, bez srama, da ste potpuno predani novom životu u Kristu.
Kad zazovemo Isusovo ime, Bog nam nudi potpuno novi početak, potpuno novu polaznu točku. Bog nam može dati taj novi početak jer odobrava Duhu Svetomu doći i živjeti u nama. Međutim, primijetite da je ovaj novi početak za „one koji su prigrlili njegovu riječ“ (redak 41, naglasak dodan), a ne za one koji su je samo čuli. Vidite, Biblija ne uči da vam je automatski oprošteno samo zato jer je Isus umro na križu. Morate osobno primiti Krista i prihvatiti svojim.
Obrnuti Babilon
Dolaskom Duha i proglašenjem oproštenja grijeha na najmanje petnaest jezika (Djela 2,9–11), Pedesetnica je u biti bila obrat onoga što se dogodilo u Babilonu, kada su se ljudski jezici pomiješali, a narodi raspršili (Postanak 11,1–9). Tog nezaboravnog dana u Jeruzalemu, jezična barijera je nadnaravno prevladana kao znak da će se narodi okupiti u Kristu.
Umjesto prilagodbe svih Božjih ljudi pod zajedničkim jezikom, Pedesetnica jasno daje do znanja da je svaki jezik prikladno sredstvo za hvalu i navještaj o Isusu. To je jedan od razloga zašto imamo grupe poput Wycliffe Bible Translators-a kako bi materinji jezik muškaraca i žena mogao primiti ovu fantastičnu vijest, baš kao na Pedesetnicu. Ne želimo da ljudi moraju učiti engleski kako bi otkrili „veličanstvena djela Božja“ (Djela 2,11). Želimo neka se čak i najudaljenije, nedosegnute ljudske skupine raduju u Bogu s nama na svojim jedinstvenim jezicima.
U konačnici, zato se dogodila Pedesetnica, i zato nam je Bog ostavio svog Duha: da nastavimo veliko djelo propovijedanja radosne vijesti Evanđelja do kraja zemlje. Jednog dana vidjet ćemo s apostolom Ivanom „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojati, iz svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika!“ I ti ljudi svakog jezika pjevat će zajedno istu pjesmu: „Spasenje pripada Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!“ (Otkrivenje 7,9–10).
Copyright Truth For Life. Preuzeto s dopuštenjem, www.truthforlife.
Izvor: What Happened at Pentecost, and Why Does It Matter?
