Raduje nas što vam možemo predstaviti prvu knjigu za predtinejdžersku i tinejdžersku dob koju imamo u našoj ponudi! Predtinejdžerska dob, poznata i kao prelazna dob ili dob rane adolescencije, vrijeme je intenzivnih promjena — fizičkih, emocionalnih i društvenih. Razvoj vjere u ovom razdoblju obilježen je jedinstvenim izazovima, ali i prilikama za duboki duhovni rast. To je razdoblje kada se javljaju prve sumnje, preispitivanje autoriteta i intenzivna želja za odgovorima na pitanja „zašto“: zašto idem u crkvu?, zašto se molim?, zašto drugi vjeruju drugačije?…
Roditelji, voditelji mladih i lokalna crkva imaju ključnu ulogu u oblikovanju pozitivnog okruženja za duhovni rast predtinejdžera i tinejdžera. Podrška obitelji i zajednice, strpljivo odgovaranje na pitanja te stvaranje prostora za iskreno traženje i izražavanje mogu pomoći da im vjera postane izvor sigurnosti, nade i smisla – temelj za daljnji duhovni razvoj u adolescenciji i odrasloj dobi.
Ova knjiga je upravo takav alat takve podrške. U knjizi Zašto Bog dopušta zlo?, autor Chris Morphew se bavi jednim od najdubljih i najizazovnijih pitanja s kojima se suočavaju ljudi vjere – i oni koji tek traže njen smisao. Napisana s toplinom, empatijom i intelektualnom iskrenošću, Morphew ovom knjigom poziva čitatelje na putovanje kroz složenost boli, sumnje i vjerovanja. Naša je molitva da ova knjiga bude alat koji će izravno odgovoriti na teška pitanja predtinejdžera i tinejdžera, a roditeljima i voditeljima mladih koji je pročitaju pomoći u načinu kako pristupiti djeci ove dobi i dati im smislen odgovor na teška pitanja.
Donosimo vam 4. poglavlje ove knjige:
Gdje je Bog dok patimo?
Prije nekoliko godina bio sam u Izraelu. Jedan od najpamtljivijih doživljaja bilo mi je putovanje brodicom preko Galilejskog jezera. Kako smo se približavali obali, zapuhao je ne previše jak vjetar i zarosilo nas je malo kiše. Gotovo ništa. Ali naša se brodica gadno zaljuljala lijevo-desno.
Znate, Galilejsko jezero najniže je slatkovodno jezero na svijetu. Nalazi se preko 200 metara ispod razine mora. Kad hladni vjetrovi zapušu sa Sredozemnog mora, sruče se između brežuljaka na jezero i uzrokuju goleme oluje. Na svu sreću, moja je brodica izbjegla takvu veliku oluju. Ali prije 2000 godina, kada su se Isus i njegovi prijatelji zatekli na tom istom jezeru, bila je to druga priča. Podigla se orkanska oluja opasna po život, valovi su zapljuskivali brod i umalo ga potopili. Neki od Isusovih prijatelja bili su ribari. Znali su se nositi s jezerom. No to je očito bila oluja kakvu do tada nisu doživjeli jer su se nasmrt prestrašili. Isusa pak oluja nije previše zabrinjavala. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probude i reknu mu: „Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?” On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: „Utišaj se! Umukni!” Vjetar prestade i nastade velika tišina. (Mk 4,38–39)
Mislim, zaista, možete li to uopće zamisliti? Samo nekoliko trenutaka dijeli vas od sigurne smrti, oko vas je ništa nego tama, kaos i strah. Tada se ustaje vaš prijatelj. I umjesto da zajedno s vama krene paničariti, on poviče na vremenske prilike! I vremenske prilike učine kako im je zapovjedio!
Smirivanje oluje na jezeru bilo je do tada najspektakularniji prikaz Isusove moći učenicima.
Kad god čitam tu priču svojim predškolcima, izaberem nekoliko dobrovoljaca da odu do prozora i pokušaju promijeniti vrijeme. Kao prvo, zabavno je gledati petogodišnjake kako preklinju nebo bez oblačka: „Molim te, neka počne padati snijeg!” Kao drugo, djeca shvate poentu priče. Vrijeme se ne može promijeniti tako da mu riječima nešto naredimo. To je nemoguće. Smiješno. Osim ako ste vi taj koji je izmislio vremenske prilike.
Smirivanje oluje na jezeru bilo je do tada najspektakularniji prikaz Isusove moći učenicima. Prije tog doživjeli su kako je pretvorio vodu u vino, liječio bolesne i činio još svakakve čudesne stvari. No nisu vidjeli da je preobrazio cijelo nebo tako što mu je progovorio. To je bilo nešto potpuno drukčije. No to nije bilo sve. Isus se nije ovdje samo hvalio. Htio je jasno pokazati jedan dio svog identiteta: „Sjećate se Boga koji je lebdio nad vodama prije nego što je stvorio svijet? Boga koji je progovorio i doveo svjetlo u tamu i red u kaos? Taj isti Bog još uvijek je ovdje. On je još uvijek s vama. Ja sam taj Bog.”
Na pitanje učenika je li Isusu uopće stalo do njih, on odgovara jednim velikim, spektakularnim, nevjerojatnim da. I ne staje na tome. Okrene se prema njima i upita ih: „Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?” (Mk 4,40) Na prvu to pitanje zvuči čudno. Pa naravno da su se bojali! Umalo su se utopili u golemoj oluji! No pitanje: „Kako nemate vjere?” zapravo znači: „Zar nemate povjerenja u mene?”
Isus poziva prijatelje da svoju pozornost prebace s oluje na svoj odnos s njim. Da se sjete kako nisu samo usred velike oluje. Usred su velike oluje s Isusom!
Gdje je bio Bog dok su se oni bojali i patili? Nigdje drugdje nego s njima u tom brodu!
Sjećate li se da sam na početku knjige ustvrdio kako je moguće da svemogući Bog pun ljubavi ipak dopusti patnju? Ukratko, ako je Bog dovoljno velik da ga krivimo zato što patimo, mora biti i dovoljno velik da ima vrlo dobre razloge zašto dopušta da i dalje patimo, samo što mi te razloge još ne razumijemo. Rekao sam i to da vam taj odgovor neće mnogo pomoći usred patnje premda je to intelektualno točan odgovor. Dobra vijest glasi: Bog nam je dao nešto mnogo korisnije od razlogā, objašnjenjā i argumenata. Božji najistinitiji, najbolji odgovor koji će nam najviše pomoći nije ništa od navedenoga. To je osoba. To je sam Bog, ovdje na zemlji, to je Isus.
Isus poziva prijatelje da svoju pozornost prebace s oluje na svoj odnos s njim. Da se sjete kako nisu samo usred velike oluje. Usred su velike oluje s Isusom!
Tu je činjenicu mnogo teže prihvatiti nego bilo koji argument, ali je i mnogo bolja. Argument samo treba razumjeti i složiti se s njime. Problem leži u tome što ni najpametniji argumenti i objašnjenja ne pomažu mnogo kad vam se srce slama. No osoba nije takva. Kad biste mogli naći osobu kojoj bezuvjetno vjerujete, osobu za koju znate da neće odustati od vas, osobu na čiju se ljubav i brigu trajno možete oslanjati, čak i usred najtamnijih oluja života, osobu čija je moć dovoljno velika da vas sigurno provede kroz sve oluje na sigurno… To bi promijenilo sve!
Bog nam je u Isusu dao nešto beskonačno bolje od argumenta ili objašnjenja. Dao nam je samoga sebe.
Upravo je to dar koji nam Bog nudi. Bog nam je u Isusu dao nešto beskonačno bolje od argumenta ili objašnjenja. Dao nam je samoga sebe. U Isusu nalazimo Boga koji je s nama usred naše boli i patnje, oboružanog ljubavlju, čija moć može srediti sav taj nered.
