Ali sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi od zakona, nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.
Pavao ima način igranja tvoje igre, pobjeđivanja, a zatim proglašava tu igru besmislicom. Radi to, npr., u 2. Kor 11:21-12:21 gdje daje popis svojih „superiornih“ postignuća i onda kaže, „Postadoh bezumnik. Vi me natjeraste“(2 Kor 12:11). Drugim riječima, ja mogu igrati vašu igru i mjeriti samog sebe po vašim standardima, pobijediti, i onda to nazvati bezvrijednim. To je bezumna igra.
Isto čini ponovno ovdje u Filipljanima 3. Upozorava crkvu da gleda na zlotvorne pse koji sakate tijelo (ljudi koji inzistiraju na obrezanju kao način ispravnog odnosa prema Bogu). Problem s tim ljudima je taj što „stavljaju pouzdanje u tijelo“ – tj., oslanjaju se na svoja djela za opravdanje (stihovi 2-3,9). Tako Pavao kaže, OK, hajmo igrati tu igru na trenutak. Tada počinje nabrajati djela tijela i time izbacuje svoje protivnike van ringa s legalnim postignućima. „Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo se uzdati, ja ih imam još više.“ Uistinu ih ima.Tada dolaze tri najbolja stiha u cijeloj Bibliji. U suštini: pobjeda koju sam dobio u natjecanju u tijelu je hrpa smeća. (grč. skubala, stih 8.) Razlog zbog kojeg koristi tu jaku riječ (otpadak!) jest zato što je alternativa Krist. Uspoređujući s Kristom, biti najvećim Farizejom svog vremena jest biti gadno smeće.
No to je previše nejasno. Pavao nije nejasan. On ne kaže samo da su uspoređujući s Kristom legalna dostignuća smeće; još je više određen. On kaže da ono što je superiorno moralu i religijskim dostignućima jest: 1) znati Krista, 2) zadobiti Krista 3) biti nađen u Kristu.
1. Znati Krista. „Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti, spoznaje Krista Isusa moga Gospodina“ (stih 8). „Spoznanje“ ovdje nije samo spoznanje činjenice da je Isus Gospodin. To je način spoznanja u kojem se potiče fraza, „moj Gospodin“! On zna vrhovnog Gospodara svemira (vidi 2:9-11) kao svog Gospodina. Tako ovdje imamo dva pogleda na Pavlovu strast za Krista. Jedno je racionalno i relacijsko znanje o najvećoj osobi u svemiru. Pavlov um i srce su bili ispunjeni Kristom. Drugo jest da on pripada Kristu kao podanik sve vladajućem, sve zaštitničkom Gospodaru. Ovo je bolje nego biti na čelu bilo koje ljudske mase.
2. Zadobiti Krista. „Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem“ (stih 8). „Dobiti“ znači dobiti sve što Krist ima za nas u nebu, ne samo na zemlji. Pavao je već rekao, „Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak.(stih 21), „biti s Kristom, jer je to mnogo bolje“ (1:23). I ide prema tome da bi rekao, „ja i dalje kušam kako bih to dohvatio, jer je i mene dohvatio Isus Krist“ (3:12). Jasno je da dio koji čini ljudsko postignuće nakupinom smeća usporedno s Kristom jest da će uskoro (i to vrlo uskoro!) susresti kralja – na način koji je puniji, intimniji, više zadivljujući i zadovoljavajući nego išta drugo što je znao na zemlji. A on je znao toliko o Kristu ovdje na zemlji da je dekret o smeću donesen na tome samome.
3. Biti nađen u Kristu. „…i da budem u Njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – koja dolazi od zakona“ (stih 9). Pavao je ovdje bio preplavljen činjenicom da je „u Kristu“ – a to je, biti ujedinjen s Kristom po samoj vjeri – zaposjednuo pravednost koja je bila beskrajno bolja od svih njegovim legalnih postignuća i kakva god su ona mogla biti. Pavao je znao da je trebao pravedan život da bi bio prihvaćen pred Bogom i da bi uživao u slavi Krista zauvijek. On nije imao takvu pravednost u sebi samome. On je trebao besplatni dar, pravednost od samoga Boga. Bog mu je to dao u Kristu.
Zato Isus Krist jest i blago koje je on cijenio i onaj koji je providio pravo da posjeduje blago. U Kristu samom Pavao je imao pravo znati i zadobiti Krista. I to je sve što je on želio. To je evanđelje. To je ono što mi podrazumijevamo u Betlehemu [našoj crkvi] pod «Cijeniti Krista Zajedno». Sam Krist je temelj naše prihvaćenosti pred Bogom i cilj čežnje naših srdaca. On je naša pravednost i nagrada. U usporedbi s njim (znati njega, zadobiti njega, biti u njemu) sve ostalo je smeće.
Cijeniti Krista zajedno s tobom,
Pastor John
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-treasure-that-turns-treasures-to-garbage
