Jesam jedini koji misli da se trgovine sve ranije i ranije počinju ukrašavati za Božić? Tek je listopad, a božićna su drvca već u trgovačkim centrima. Ako si poput mene, voliš božićno vrijeme, ali se svake godine sve više mučiš pronaći taj stari osjećaj… čežnje? Nostalgije? Nisam siguran čega zapravo. Započinjanje proslavljanja sve ranije svake godine ne pomaže nego zapravo samo produžuje osjećaj nezadovoljstva.
Neispunjena očekivanja
Postoji nešto tajnovito što se uklapa u sve što je vezano uz blagdane, a što mi godi i uzbuđuje me – ali te stvari dođu i prođu, i ne mogu si pomoći da se ne osjećam malo neispunjeno. Svi ukrasi, zabave, filmovi, pokloni i sve ostalo jednostavno se ne mogu mjeriti s očekivanjima.
Svake godine 26. prosinca sjedim u sobi po kojoj je razbacan poderani papir za ukrašavanje, promatram prljavo posuđe u sudoperu i božićne ukrase koji se čine kao da su ostali predugo i mislim si: Zar je to sve? Uobičajene floskule ne pomažu. Svake godine se prisjećam da trebam “zadržati Boga u Božiću”. Mudraci ga ipak još uvijek traže. No čini mi se da su i ovogodišnji religiozni kolačići sreće ustajali.
Je li moguće da Božić nije ono što bi trebao biti?
Mali Isus upakiran u kutiju
Odgovor je da. Naravno da Božić nije ono što bi trebao biti! Kako bi mogao biti? Ako su naša srca stvorena za vječnost, onda ni cijeli život godišnjih svetkovina, nije bitno koliko dug, ne može ublažiti čežnju u nama.
Jaslice, kao i blagdan, mogu samo ukazati na ono što ispunjava; ne mogu ispunjavati sami po sebi.
To je ujedno ljepota i teret, čak i za kršćane koji ih vole preko svake granice. Božić je divan, ali to je samo nagovještaj istinski blagoslovljene nade koju imamo. Razmišljam o tome svake godine kada izvadimo naše jaslice iz spremišta. Ima nešto duboko metaforično u stavljanju “bebe Isusa” na počasno mjesto u našoj dnevnoj sobi na mjesec dana i onda spremanju istoga u prašnjavu kutiju naguranu u kut pun paučine u garaži. Jaslice, kao i blagdan, mogu samo ukazati na ono što ispunjava; ne mogu ispunjavati sami po sebi.
Neki ljudi, naravno, tretiraju cijelo kršćanstvo kao te jaslice. Uzimaju ideju o vjeri za posebne prilike, kada okolnosti na to pozivaju. Pravi Isus ne zauzima središnje mjesto u njihovim životima. Spakiran je u kutiju u garaži ili na tavanu, spremljen na polici, siguran iza zaštitnog stakla ormarića, izvađen kada pastor dolazi i vrijeme je za religioznost. Ti ljudi trebaju hodati okolo s tim dosadnim osjećajem neispunjenosti cijele godine. Božić mora biti posebno razočaravajuć za njih.
Zato vas ohrabrujem da u najmanju ruku razmislite o sezoni koja dolazi s odlukom da njegujete intimnost s njim kroz njegovu Riječ i molitvu. Sporo i postojano promatranje Isusa može proširiti i produbiti naš doživljaj s njim svaki dan, a posebno na Božić.
Veći nego što mislimo
S druge strane, Božić nije ono što bi trebao biti zato što je zapravo veći nego što mislimo. Božić je kao Aslanova štala u knjizi Posljednja bitka autora C. S. Lewisa – puno veća iznutra nego izvana.
Ako vas ne zanima ta izmišljena analogija, razmotrite ovu povijesnu: pravi mali Isus Krist ujedno je svemogući, sveprisutni Sin Božji. U njegovu začeću po Svetom Duhu, nerođeni Isus u svom najmanjem stanju, kao najneprimjetniji pupoljak čovječanstva skriven u utrobi djevice, održavao je cijeli svemir snagom svoje riječi. Možda nije izgledao kao nešto veliko, ali bio je veliki JA JESAM.
Božić, kada ga gledamo na pravi način (možda malo stisnutih očiju i usta), može biti sjajan podsjetnik na ovo. Zapravo je veći nego što mislimo. Zato što je ovo doba godine kada se posebno fokusiramo na rođenje Pradavnoga. Ovo je doba godine kada se prisjećamo dolaska na zemlju onoga koji je uzašao. Možemo spremiti tu plastičnu bebu u garažu bez da shvatimo da Gospodin na kojeg ona upućuje sve ispunjava (Ef 4,10) i da će se sva zemlja napuniti znanja o njegovoj slavi (Hab 2,14).
U njegovu začeću po Svetom Duhu, nerođeni Isus u svom najmanjem stanju, kao najneprimjetniji pupoljak čovječanstva skriven u utrobi djevice, održavao je cijeli svemir snagom svoje riječi. Možda nije izgledao kao nešto veliko, ali bio je veliki JA JESAM.
Priprema za razočaranje
Zato što je ovo istina, mislim da je vrijeme da se već ove jeseni počnemo miriti s idejom o nezadovoljavajućem Božiću. Blagdani nam ne moraju dati nekakav poseban osjećaj da bi stvarnost iza kulisa i dalje djelovala u našem životu. Ne moramo osjetiti Duha da bismo iskusili njegovu svetu prisutnost. Ne moramo vidjeti Isusa da bismo mu vjerovali i spoznali njegovu ljubav. Ta beba u jaslama bila je puno veća nego što je izgledala! I zato je Božić puno veći nego što mislimo.
Ne znam kako vi iščekujete Advent. Možda s nadom, možda sa strahom. No znam da čak ni blagdan koji je usredotočen na Krista ne može dati ono što Krist sam može dati. Zato vas ohrabrujem da u najmanju ruku razmislite o sezoni koja dolazi s odlukom da njegujete intimnost s njim kroz njegovu Riječ i molitvu. Sporo i postojano promatranje Isusa može proširiti i produbiti naš doživljaj s njim svaki dan, a posebno na Božić.
Used with permission from the Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/christmas-bigger/
