Do sada smo već naviknuti na to da je Božić težak za mnoge ljude. Priča o Scroogeu (op.p. Charles Dickens, Božićna priča) i njegovim problemima u ovo doba više nije samo anegdota. Sada je to uobičajeno. Možda je oduvijek bilo tako. Možda je radost Božića oduvijek bila trn u oku onima koji jedva mogu zamisliti radost.
Ne tako davno, čuo sam od nekoga kako je Božić bio težak zbog srceslamajućih situacija u njihovoj obitelji. Došlo je do potpunog beznađa i razaranja. U Božiću je nemoguće uživati zbog još uvijek svježih sjećanja na tu bol. To je bila priča koju je teško zaboraviti.
Shvaćam. Mislim, u jednu ruku ima smisla jer je Božić vrijeme intenzivnih druženja s obitelji. Praznici mogu biti napeti čak i u najboljim okolnostima. Manevriranje kroz minsko polje različitih osobnosti može biti teško čak i ako nema raka, razvoda ili ispražnjenog mjesta za stolom. Ono što ga čini najljepšim dijelom godine ujedno je i ono što ga čini najbrutalnijim razdobljem u godini. Moja vlastita obitelj nije bila imuna na ovaj fenomen.
Ali dopustite mi da se malo suprotstavim ovoj ideji. Nježno. Mislim da smo sve preokrenuli. Duboko smo utonuli u našu kolektivnu kulturološku svijest da je Božić samo za sretne ljude. Znate, oni sa idiličnim obiteljskim situacijama koji žive obiteljski san, uživaju oko kamina s kojeg vise čarape. Božić je za zdrave ljude koji se lako smiju i sve ide kako treba, zar ne? Uspješni i lijepi, koji žive u prigradskom blaženstvu, lako mogu uživati u praznicima. Oni se nisu izgubili na putu jer su za zadnji Božić dobili najnoviji telefon s najboljim GPSom. Oni zrače nakon što su gledali božićni klasik, na kauču, omotani u dekicu, kao obitelj ispred svog ogromnog TV ekrana. Živimo i ponašamo se kao da su to ljudi koji bi trebali uživati u Božiću.
No to je sve naopako.
Božić, velika priča o utjelovljenju Spasitelja, namijenjena je svima, a posebice onima kojima je potrebno spasenje.
Isus je rođen kao dijete da bi upoznao bol i suosjećao s našim slabostima. Isus je došao da bude poput nas, tako da kroz njegovo uskrsnuće i mi možemo postati poput njega, oslobođeni straha od smrti te boli zbog gubitka. Prvi zabilježeni štovatelji Isusa nisu bili iz višeg društvenog sloja. Bili su to siromašni, prljavi pastiri koje je pritisnuo život te njihov posao. Mnogi su na njih gledali s visoka.
Isus je došao po one koji gledaju u ogledalo i vide ružnoću. Isus je došao za kćeri kojima očevi nikada nisu rekli da su lijepe. Božić je za one koji na „maturalnu večer“ idu sami. Božić je za one čiji je život uništio rak, a pomisao na još jedan Božić se čini kao nemoguć san. Božić je za one koji bi bez društvenih mreža bili jako usamljeni. Božić je za one čiji su brakovi stisnuti uza zid i prijeti im pucanje. Božić je i za sina kojem otac stalno daje lovačku opremu dok on traži opremu za slikanje. Božić je za pušače koji ne mogu prestati iako su svjesni da je ta navika autoput za groblje. Božić je za prostitutke, preljubnike i porno zvijezde koje čeznu za ljubavlju na raznim, krivim mjestima. Božić je za studente koji sjede usred obiteljskog druženja i jedva čekaju da izađu van na još jedno piće. Božić je za one koji se voze alejom propalih snova. Božić je za one koji su potratili obiteljsko bogatstvo i žele se vratiti kući, no ne mogu ni zamisliti da su dobrodošli. Božić je za roditelje koji gledaju kako brak njihove djece propada.
Božić je zapravo o evanđelju milosti za grešnike. Zbog svega što je Krist učinio na križu, jasle postaju mjesto najveće nade u cijelom svemiru koji je zamračen beznađem. Da ironija bude potpuna, Božić je za one kojima će biti najteže uživati u Božiću. Stvarno je tu za one koji ga najviše mrze.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/christmas-is-for-those-who-hate-it-most/
