„Oče htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.“ (Ivan 17,24)
Oni koji vjeruju u Isusa dragocjeni su Bogu (mi smo njegova nevjesta!). On nas voli toliko da nam neće dopustiti da nam naša dragocjenost postane bog.
Bog uistinu čini nešto veličanstveno od nas, čini nas svojom djecom. Ali to čini tako što nas odvlači od nas samih kako bismo ušli u njegovu veličinu.
Preispitajte se. Kada bi Isus došao provesti dan s vama, sjeo na kauč pored vas i rekao: „Ja te stvarno volim“, na što biste se fokusirali u ostatku toga dana kojeg provodite zajedno?
Čini mi se da ima previše pjesama i propovijedi koje nas ostave s pogrešnim odgovorom. One ostavljaju dojam da je vrhunac naše radosti u opetovanom osjećaju da smo ljubljeni. „On me voli!“ „On me voli!“ To uistinu jest radost. Ali nije vrhunac, niti fokus.
Što mi u stvari govorimo riječima: „Ja sam voljen“? Što pod time mislimo? Što znači biti voljen?
Zar ne bi najveća radost, radost koja najviše uzdiže Krista, bila gledati cijeli dan u njega i razdragano klicati: „Ti si čudesan!, ti si čudesan!“
– On odgovara na najteže pitanje i njegova mudrost je zadivljujuća.
– On dotiče nečistog gubavca i njegova samilost je zadivljujuća.
– On podiže iz mrtvih gospođu u obdukcijskoj sali, njegova moć je zadivljujuća.
– On predviđa budućnost, njegovo predznanje je zadivljujuće.
– On spava za vrijeme potresa, njegova neustrašivost je zadivljujuća.
– On reče, „Prije nego li Abraham postade, Ja jesam!“, njegove riječi su zadivljujuće.
Hodamo s njim, potpuno zadivljeni onime što vidimo.
Nije li njegova ljubav prema nama iskazana njegovom spremnošću da učini za nas sve što mora učiniti, uključujući i umiranje umjesto nas, kako bismo mu se mogli diviti, a ne biti uništeni pred njim? Otkup, pomilovanje, oprost, opravdanje, pomirenje – sve to se moralo dogoditi. To je djelo ljubavi.
Ali svrha ljubavi, koja ta djela čini djelima ljubavi, je da budemo s njim i vidimo njegovu zapanjujuću slavu te budemo zadivljeni. U tim trenucima zaboravljamo na sebe te vidimo i osjećamo njega.
Zato potičem pastore i učitelje: provedite ljude kroz djela ljubavi do cilja njegove ljubavi. Ako nas otkupljenje, pomilovanje, oproštenje, opravdanje i pomirenje ne vode ka uživanju u samome Kristu, oni nisu ljubav.
Ustrajte u ovome. To je ono za što je Krist molio.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-goal-of-christ-s-love
