1. Isus je razlog Božićnog razdoblja
Primarna svrha zbog koje pričamo o Božiću je sjećanje na Isusovo rođenje. Na Božić slavimo Isusov rođendan, ne malog bubnjara ili djeda božićnjaka.
2. Isus je postojao s Bogom od početka, prije stvaranja svijeta
Isusovo rođenje u Betlehemskim jaslama ne označava početak njegova postojanja. Kao što evanđelist Ivan eksplicitno naučava (Iv. 1,14) i kao što ostala evanđelja impliciraju, Isus je uzeo ljudski oblik uz njegovo postojanje za svu vječnost kao jedne od tri božanske osobe.
3. Isusovo rođenje bilo je vrhunac stoljetnih očekivanja Mesije
Isusovim rođenjem ispunila su se mesijanska proroštva uključujući njegovo mjesto rođenja, majku djevicu i druge detalje oko njegova dolaska. Kasnije, tijekom svoje zemaljske službe, a posebno svojom smrću na križu, Isus je ispunio još mnoga mesijanska proroštva.
4. Trebamo razlikovati kulturološki od biblijskog Božića
Moramo odvojiti činjenice od fikcije; biblijske istine od pukih božićnih tradicija uključujući djeda božićnjaka, poklone, sobove, božićno drvce i druge božićne simbole. Ne znači da su navedeni običaji nužno štetni ili beskorisni, već nisu povijesno utemeljeni. Ipak, Isusovo rođenje nije neka legenda već povijesna činjenica.
5. Isusovo rođenje je dio većeg niza događaja koji kulminiraju Isusovom smrću za naše grijehe, čime je Isus preuzeo ulogu Božjeg sluge patnika
Isus nije bio samo rođen kao beba, on je odrastao kao mladi muškarc koji je znao Pismo. Kada mu je bilo otprilike trideset godina započeo je sa svojom javnom službom, mnoge je iscjeljivao, istjerivao demone, podizao ljude iz mrtvih i zapovijedao silama prirode. Kako bi ispunio proroštva Isus je najavio svoju smrt, bio pokopan i nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih. I dok za Božić slavimo Isusovo rođenje, trebali bi se sjetiti da je ono dio potpuno drugačijeg života koji nam je donio spasenje i oproštenje od grijeha.
6. Isus, sin Božji, bio je začet po Duhu Svetom u utrobi svoje majke Marije
U središtu Božića leži biološko i teološko čudo koje zahtijeva nadnaravnu vjeru. Skeptici se rugaju ideji da je Bog stavio dijete u utrobu djevice, govoreći kako je tako nešto biološki nemoguće pa stoga cijeli događaj opisuju kao puku legendu. Vjernici će prepoznati kako je samo bezgrešni čovjek mogao spasiti ljude od smrti te da je takav bezgrešan čovjek mogao biti začet jedino od Boga.
7. Bez djevičanskog rođenja nema ni utjelovljenja
Andrew Lincoln je u svojoj knjizi Rođen od djevice? argumentirao kako je djevičansko rođenje povijesno netočno, ali kako bi utjelovljenje ipak mogla biti istina u duhovnom smislu. Međutim, to je kontradiktorno učenju pisma koje povezuje djevičansko rođenje i utjelovljenje kao dvije strane istog novčića. Samo djevičansko rođenje dozvoljava Isusu da bude Bogočovjek koji kombinira dvije prirode – ljudsku i božansku – u jednoj osobi, što su potvrdili i rani crkveni sabori.
8. Isusovo rođenje bilo je popraćeno odbacivanjem
Herod je pokušao ubiti Isusa (Mt. 2,16). Nije bilo mjesta za Isusa u prenoćištu (Lk. 2,7). Iako je svijet bio stvoren kroz Isusa, svijet ga nije prepoznao (Iv. 1,11). Mnogi nisu s veseljem dočekali Isusovo rođenje, a glavni razlog tome je bio taj što je Isus predstavljao prijetnju osobnim interesima pojedinaca. Grešni ljudi vole grijeh više nego Boga te odbijaju doći k Svijetlu kako njihov grijeh ne bi bio razotkriven (Iv. 3,19-21).
9. Isus je došao da bi učinio drugo, duhovno rođenje, mogućim za one koji u njega vjeruju
Kao što Charles Wesley potvrđuje u pjesmi Poslušaj! Anđeli navještaju pjevajući Isus je „rođen da podigne sinove zemlje, rođen da im podari drugo rođenje”. Ivan piše, „A onima koji ga primiše dadne vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga” (Iv. 1,12-13). Kasnije to potvrđuje kroz priču o Nikodemu, kome je Isus rekao da mora biti nanovo rođen (Iv. 3,3,5). Svatko može biti nanovo rođen duhovno tako da se pokaje za svoje grijehe i stavi svoje povjerenje u Isusa. Oni koji ne iskuse drugo rođenje nisu vjernici, već kršćani samo u imenu (Rim., 8,9).
10. Isusov dolazak označava konačnu žrtvu
On je ostavio slavu neba kako bi došao na svijet – mračno mjesto – gol, ranjiv i bespomoćan. Izložio je samoga sebe ljudskom stanju i preuzeo „obličje grešnoga tijela” (Rim. 8,3). Postao je ranjiv, ponizio se na križu i umro za naše grijehe (Fil. 2,5-8). I to je, a ne komercijalizam bez ukusa, svrha Božića.
This article was translated by permission from the original English article published by Crossway.
Izvor: https://www.crossway.org/articles/10-things-you-should-know-about-christmas/
