»Smrt sada pobjedonosno jaše našim ulicama na konju sivku i upada u gotovo svaku nastanjenu kuću.«
Tako je jedan puritanski pastor opisao ljeto 1665. godine, kada je četvrtina stanovništva Londona stradala od Crne kuge. Mnogi su pobjegli iz grada. Thomas Sydenham (1624.–1689.) jedan je od onih koji su ostali. Liječnik i pobožan kršćanin, bio je odlučan brinuti za bolesne i one na samrti.
Sydenham je preživio kugu te je kasnije počašćen titulom »Oca engleske medicine«. Napisao je ono što će postati i ostati standardni medicinski priručnik tijekom sljedeća dva stoljeća. Svi će liječnici odgovarati Bogu za to kako su postupali prema svojim pacijentima, odlučno je tvrdio. Moraju se sjetiti da je osoba koju liječe stvorena na sliku Svevišnjega.
To je i razlog zašto svaki ljudski život zaslužuje poštovanje od začeća pa nadalje (Post 1,26-28; 9,5-6; Ps 139,13-16). »Ne ubij« bilo je Božjom rukom zapisano na kamenim pločama, a zapisano je i na svakom ljudskom srcu. Dva je tisućljeća zapadna medicinska etika povezivala najbolje iz grčke medicine (sažetoj u Hipokratovoj zakletvi) s judeo-kršćanskom etikom života (opisanoj u Pismima).
Ta kultura života brzo erodira.
Iz kulture života do kulture smrti
Do kraja 19. stoljeća porast u prihvaćanju teorije evolucije doprinio je svjetonazoru naturalizma. Logični je zaključak evolucije (putem slučajne mutacije i prirodne selekcije) da nema apsolutnog razloga štititi ljudski život više nego životinjski. Humanistički filozof Jacob Bronowski (1908.–1974.) izrazio je to na jednostavan način: »Čovjek je dio prirode na isti način kao što je to kamen ili kaktus ili deva.«
Kada društvo odbaci uvjerenje da je Bog stvorio sav ljudski život, vrijednost života se mjeri po drugim kriterijima – korisnosti, užitku, svjesnosti, itd. Kao što je Francis Schaeffer (1912.–1984.) upozorio, ako čovječanstvo nije stvoreno na sliku Božju, ništa ne stoji na putu nečovječnosti.
Karl Marx je držao religiju lažnom sviješću koja je sputavala svrgnuće kapitalizma. »Dobro« je bilo sve ono što je koristilo proletarijatu; a »zlo« je bilo sve ono što mu je štetilo. Stoljeće kasnije u djelu »Zasužnjeni um«, poljski prebjeg na Zapad Czesław Miłosz (1911.–2004.) objasnio je kako su vođe »socijalističke demokracije« inzistirali da se dobro i zlo definiraju u smislu koristi odnosno štete za Revoluciju. Na osobe su, stoga, gledali kao na puki »ljudski materijal«.
Miłoszov je suvremenik, Aleksandr Solzhenitsyn (1918.–2008.), doživio strahotu praktičnih posljedica takve ideologije tijekom osam godina provedenih u sovjetskom radnom logoru. Njegovo objašnjenje za to grozno ugnjetavanje koje je oduzelo nekih 60 milijuna života bilo je: »Ljudi su zaboravili na Boga.«
Ideja da postojimo samo kao rezultat evolucijskog procesa dovela je do pogrešne »znanosti« eugenike. Do ranog 20. stoljeća, mnogi su na Zapadu tvrdili da se ljudska vrsta može poboljšati genetičkim inženjeringom. Preko 30 američkih država dozvolilo je da se invalidi, bolesni i socijalno ugrožene osobe prisilno steriliziraju. Takve su se politike napustile tek nakon Drugog svjetskog rata zbog užasa koji su izazvala nacistička zvjerstva.
U Njemačkoj je 1920. izdana knjiga Die Freigabe der Vernichtung lebensunwerten Lebens (Dozvola uništenja života nedostojnog života). Autori Karl Binding i Alfred Hoche opisali su ljude s ozljedama mozga, intelektualnim poteškoćama i duševnim bolestima kao »ljudski balast« i »prazne ljudske ljuske«. Smatralo se »humanim« eliminirati ih. Kada je Adolf Hitler došao na vlast 1933. godine, to se uvjerenje, da je »neki život nedostojan života«, primijenilo s vrlo ružnim posljedicama.
Nema jedinstvenog dostojanstva
Godine 1948. Svjetsko liječničko udruženje objavilo je Ženevsku deklaraciju u nastojanju da spriječi ponavljanje strahota nacizma. Ipak, Deklaraciji je nedostajao navod o vanjskom, transcendentalnom autoritetu te otada medicinska etika neumitno klizi prema relativizmu. Kao što je 1992. napisao američki vrhovni sudac Anthony Kennedy u većinskom mišljenju o slučaju »Planned Parenthood protiv Caseya«: »U srži je slobode pravo da sami definiramo svoje shvaćanje svemira i tajne ljudskog života.«
Kennedijeve riječi tvrde da mi, a ne Bog, odlučujemo kada počinje ljudski život. Mi odlučujemo koji su životi dostojni življenja i dostojni zaštite. Uistinu, mnogi sada misle na abortus kao na »ljudsko pravo«. Sve je veći broj onih koji žele da se medicinski potpomognuto samoubojstvo također smatra ljudskim pravom.
Nadalje, Biblija naučava načela odgovorne brige za prirodu, no neki radikalni borci za zaštitu okoliša idu mnogo dalje od toga, niječući ikakvu odgovornost da se ljudski život zaštiti prije negoli okoliš. Finski aktivist Pentti Linkola (1932.–2020.), na primjer, vjerovao je da su ljudi poput tumora na zemlji, trošeći daleko više prirodnih resursa nego što imaju pravo. Većinu bi nas stoga trebalo ubiti, a ostatkom bi trebala upravljati autoritativna ekološka država koja će provoditi prisilnu sterilizaciju i oduzimati privatne automobile. Takav prisilni utopijski pristup niječe ljudskim bićima bilo kakvo jedinstveno dostojanstvo, a proizlazi iz jednog oblika darvinizma.
Jedini čvrsti temelj
Kada se Božja istina niječe, posljedice su katastrofalne za pojedince i društvo. Kao što je rimokatolički filozof Michael Novak (1933.–2017.) upozorio: »Prepustiti ljudima da odlučuju o tome što je istina znači prepustiti Zemlju nasilnicima.« Tijekom 20. stoljeća niz je totalitarnih vođa pretpostavilo da nikad neće odgovarati Bogu za svoja djela. Prihvatili su ideologije koje su ih navele da postupaju sa svojim stanovništvom kao »ljudskim materijalom«. Uistinu, procjenjuje se da je između 1900. i 1987. 170 milijuna ljudi ubijeno od svojih vlasti.
Ti će vođe odgovarati za svoje zločine, jer Bog sudi onima koji oduzimaju nevin život (Post 4,10; 9,5-6; Izl 20,13). Stvoreni smo na Božju sliku – »malo manjim od Boga, slavom i sjajem… okru[njeni]« (Ps 8; vidi Post 1-2) – da gospodarimo nad ostatkom stvorenja. Postojimo da bismo poznavali, slušali i hvalili Boga te uživali u njemu u ovome životu i zauvijek. Besplatna ponuda evanđelja još je uvijek otvorena za svakoga.
Mnogi danas osuđuju kršćanstvo kao toksično i represivno. Ne bismo se trebali uplašiti takvih tvrdnji. Istina o Bogu i o ljudskim bićima – objavljena i u prirodi i u Pismu – jedini je čvrsti temelj za zaštitu ljudskog života, ljudskog dostojanstva i ljudskog napretka.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/20th-century-human-dignity/