Evangelizacija i spasenje su prvenstveno Božje djelo. Bog je stvorio svijet ni iz čega; pa slično tomu, On je taj koji nam daje i vjeru. I iako možemo pomisliti kako će On to činiti jednostavnim „Neka bude…“ kao u 1. poglavlju Knjige Postanka, to nije način na koji je odlučio u ovom slučaju djelovati.
Umjesto toga, Bog je povjerio svom narodu zadatak evangelizacije — dijeljenje radosne vijesti o Isusu Kristu svijetu kojem je ona potrebna. Nemamo pravo odbaciti taj zadatak samo zato što Bog snosi konačnu odgovornost za spašavanje duša. Postoji dio koji samo Bog može učiniti; stoga, taj dio ne bismo trebali niti pokušavati. No, činjenica da Bog ima ulogu koja nije naša ne poništava ulogu koja jest naša. Dakle, tko što čini?
Božji dio
Osjećate li da je evangelizacija prevelik zadatak za vas, to je zato što ona to i jest! Nitko ne može doći do spasonosne vjere ako Bog ne djeluje u njegovu ili njezinom životu i srcu. Možemo kleknuti prije spavanja i reći: „Bože, sutra je pred nama velik dan. Iskreno, pred Tobom je veći nego preda mnom, ali ja ću ići i biti ono što Ti želiš, vjerujući da ćeš Ti učiniti ono što samo Ti možeš.“
Dakle, što On čini?
Prvo, Bog Duh Sveti uvjerava ljude s obzirom na grijeh. Isus je to rekao u Ivanu 16,8: „A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda“. Vi nemate moć natjerati ljude osjetiti istinsku žalost zbog svog grijeha — ali Duh Sveti ima. Samo Bog može upotrijebiti to kajanje kako bi ljude priveo istinskom obraćenju.
Isti Bog koji je upalio svjetlo u prirodnom poretku je onaj koji, slikovito rečeno, pali svjetlo u duhovnom poretku.
Kako je moguće da se čestiti, dostojanstveni i dobronamjerni članovi društva spuštaju na koljena i priznaju da su bespomoćni, izgubljeni grešnici pred Bogom? Kako će savjest beskrupuloznog pokvarenjaka omekšati do te mjere da nešto osjeti? Kada pojedinci govore: „Ja nisam grešnik“ ili „Koga briga što sam?“, neće vam pomoći nabrajanje njihovih mana i nedosljednosti onako kako ih vi vidite. To ih vjerojatno neće otvoriti prema vama! Ali Bog je kadar probosti savjest i On je taj koji stavlja teret na srca onih koje poziva.
Drugo, samo Bog može privući muškarce i žene Isusu Kristu. Ponovno, to je rekao sam Isus: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla“ (Iv 6,44). Pavao to također podrazumijeva kada kaže: „Bog koji reče: ‘Neka iz tame svjetlost zasine!’, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu“ (2 Kor 4,6). Isti Bog koji je „upalio svjetlo“ u prirodnom poretku je onaj koji, slikovito rečeno, pali svjetlo u duhovnom poretku.
Ljudi mogu razmišljati o Bogu i diviti se Isusu, ali ako Bog ne upali svjetlo u njihovim srcima, oni nikada neće doći do spasonosne vjere. Možemo ljudima govoriti tko je Isus i što je učinio za njih, ali ne možemo nikoga uvjeriti, namamiti ili čak prisiliti na ljubav prema Isusu i prisnost s Njim. No, dok evangeliziramo, uočavamo da je Bog savršeno sposoban učiniti ono što je učinio s Lidijom (Dj 16,14–15). On može zahvatiti srce i povezati ga s Kristom onako kako nismo mogli ni zamisliti.
Naposljetku, jedino Bog može donijeti nanovorođenje! Tako je Isus rekao Nikodemu: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje“ (Iv 3,5). Kad ste se fizički rodili, niste imali ništa s tim. Niste to stvorili, niste to isplanirali, niste to tražili. Niste sudjelovali u tomu. Isus kaže da je duhovno rođenje nešto što se pojedincima dogodilo — oni su „od Boga rođeni“ (Iv 1,13).
Evangelizacija nije igra brojeva. Stotine ljudi, koji su u potrazi za utjehom glede života nakon smrti, možete voditi kroz molitvu predanja dok čitaju neki traktat, ali ako ih Duh ne osvijesti, ne privuče i ne dovede do nanovorođenja, oni neće biti ništa bliže Bogu nego što su bili. Tek kada muškarci i žene budu nanovorođeni od Duha Svetoga, postaju djeca Božja. Tek tada imaju istinsku nadu za vječnost.
Naš dio
Iako je djelo obraćenja Božje djelo, On nas poziva surađivati s Njim u ostvarenju tog djela. Ako želimo dijeliti kraljevstvo Božje s drugima, tada i sami moramo živjeti u punini tog kraljevstva. Može se činiti kao pretežak zadatak, ali to ne označava savršenstvo; već znači da je naša „vjera ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6). Mi se ne možemo spasiti sami, baš kao što ne možemo spasiti ni druge.
Dakle, što nam je činiti?
Prvo, moramo razumjeti ljudsku nevolju bez Krista. Neki to razumiju instinktivno, ali za one koji su se obratili u ranoj mladosti, opasnost života bez Boga možda nije tako zorna. Ne smijete zaboraviti da su vaši prijatelji i susjedi, kao što Isus veli u Mateju 9,36, „kao ovce bez pastira“. Oni su, kako kaže Pavao, „mrtvi zbog prijestupa i grijeha“ i „bez nade i neznabošci na svijetu“ (Ef 2,1 i 12). Ljudima je uistinu potrebno Evanđelje.
Ako želimo dijeliti kraljevstvo Božje s drugima, tada i sami moramo živjeti u punini tog kraljevstva.
Drugo, moramo biti svjesni svoje ovisnosti o Gospodinu Isusu za spasenje. Kako ne bismo izašli pred ljude umišljeni, samodopadni i puni vlastitih mišljenja, moramo se sjetiti da smo samo prosjaci koji vode druge prosjake do blaga koje nismo sami zaradili. Baš kao što ne možemo privući druge Kristu, nismo ni sami sebe privukli kad smo Ga upoznali: „Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao“ (Ef 2,8–9).
Treće, moramo hodati u sili Duha. Isus je naložio svojim učenicima neka učine sve narode učenicima (Mt 28,18–20), ali tada „zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo“ (Dj 1,4) — to jest, Duha Svetoga. Dio naše ovisnosti o Bogu znači „svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi moliti u Duhu“ (Ef 6,18). Evangelizacija bez ovisnosti o Duhu je poput košnje trave s kosilicom kojoj nije uključen motor: iscrpljujuće je i neučinkovito. Ali hod s Duhom čini evangelizaciju mogućom.
Četvrto, moramo rasti u svetosti te se tako pripremiti za djelo evangeliziranja. Liječnik ne koristi prljave instrumente, a kao što Pavao kaže u 2. Timoteju 2,20–21, nitko ne postavlja svečanu večeru s jeftinim posuđem: „Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna.“ Bog nas neće koristiti na životvoran način ako živimo prljavim životima — ako u našim životima postoji svjesni grijeh, ako postoje područja koja nisu posvećena Bogu. Prije očekivanja da ćemo druge dovesti do njega, moramo sami živjeti plodonosno pokajanje u sili Duha.
Peto, moramo poznavati Pismo. Moramo poznavati Pismo kako bismo ga mogli dijeliti s ljudima koji ga ne poznaju. Jedna od najneugodnijih stvari za svakog kršćanina — osobito one koji su kršćani već duže vrijeme — jest nepoznavanje Biblije. Kada netko postavi jednostavno pitanje, ne želimo reći: „Žao mi je. Piše to negdje unutra, ali ne znam gdje.“ Zato čitamo svoje Biblije svaki dan sa željom da spoznamo, naučimo, razumijemo, a zatim to prenesemo drugima.
Samo smo prosjaci koji vode druge prosjake do blaga koje nismo sami zaradili.
I naposljetku, moramo se moliti za izgubljene i donijeti im poruku Evanđelja. Moramo poticati ljude tražiti Boga. Moramo ih poticati na pokajanje. Moramo ih poticati na obraćenje. Moramo ih poticati neka povjeruju u Gospodina Isusa Krista. I moramo moliti na svakom koraku. Dok molimo za one kojima donosimo Evanđelje, zasigurno ćemo revnije dijeliti Božje srce za njih; i možemo vjerovati da će Bog čuti naše molitve i djelovati prema svojoj volji.
Možemo prepoznati da samo Bog osvješćuje, samo Bog privlači i samo Bog obraća — ali mi smo oruđa kojima se On odlučio objaviti svijetu. „Ali kako“, pita Pavao, „da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?“ (Rim 10,14).
Evangelizacija je zahtjevna i skupa zadaća, ali ne mora biti teret. Zahtijevat će vrijeme i trud. Vaš ugled u svijetu vjerojatno će trpjeti i možda ćete doživjeti više prijezira nego plodova. Ali dok razmišljate o tomu što vi možete učiniti, a što samo Bog može, to bi trebalo obnoviti vaš osjećaj ovisnosti o Bogu i pouzdanje u Njega. Bog neće zakazati u pozivanju ljudi k Sebi i neće vas držati odgovornima za zadatke koje samo On može izvršiti. On samo traži da, kao Njegovi glasnici, budete vjerni.
Ovaj članak prilagođen je iz propovijedi Alistaira Begga “Evangelism: God’s Part, Our Part”.
Copyright Truth For Life. Preuzeto s dopuštenjem, www.truthforlife.org.
Izvor: https://blog.truthforlife.org/gospel-201-a-review-of-the-basics
