Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. Platit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. (Psalam 116:12–14)
Što drži vraćanje zavjeta slobodnim od opasnosti da budemo tretirani kao oni koji vraćaju plaću, jest to da je ta „plaća“, u stvarnosti, ne uobičajena plaća, već drugi čin primanja koji proslavlja trajnu milost Božju. To ne proslavlja našu obilnost. Možemo to vidjeti u Psalmu 116,12-14.
Psalmistov odgovor na njegovo vlastito pitanje, „Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?“ jest, u suštini, to da će nastaviti primati od Gospodina kako bi njegova neiscrpna dobrota bila proslavljena.
Prvo, podizanje čaše spasenja označava uzimanje Gospodinovog zadovoljavajućeg spasenja u ruku i ispijanje istog te očekivanje onoga još više. Upravo zato kažem da „plaćanje“ Bogu u ovom kontekstu nije uobičajeno plaćanje. To je čin primanja.
Drugo, to je značenje sljedeće fraze: „…zazvat ću ime Jahvino.“ Što ću vratiti Bogu za milostan odgovor na moj vapaj? Odgovor: Zazvat ću ga ponovno. Vratit ću Bogu slavu i poštovanje; to što on nikada nije u potrebi mene, već je uvijek preobilan dobrobitima kada ga trebam (a uvijek ga trebam).
Zatim psalmist kaže, na trećem mjestu, „Platit ću Jahvi zavjete svoje.“ Ali kako će ih platiti? Zavjeti će biti plaćeni podizanjem čaše spasenja i zazivanjem Gospodina. To znači, bit će plaćeni vjerom u buduću milost.
