Naš Bog je na nebesima, sve što mu se svidi, to učini. (Psalam 115:3)
Ovaj nas stih poučava da kad god Bog nešto čini, čini to na način koji mu se sviđa.
Bog nikad nije prisiljen učiniti nešto što prezire. Nikad nije stjeran u kut iz kojeg mu je jedini izlaz učiniti nešto što mrzi.
On čini sve što mu se svidi. Stoga, na neki način, on uživa u svemu što radi.
Ovo bi nas trebalo potaknuti da se poklonimo pred Bogom i slavimo njegovu suverenu slobodu –on na neki način uvijek djeluje u slobodi, prema svojem “uživanju”, slijedeći naloge vlastitog zadovoljstva.
Bog nikad ne postaje žrtva okolnosti. Nikada nije prisiljen učiniti nešto čemu se ne raduje. On se ne da izrugivati. Nije zarobljen, stjeran u kut ili prisiljen.
Čak i u onom trenutku u povijesti u kojem je morao učiniti ono što mu je na neki način bilo najteže, “ne poštedjeti vlastitog Sina” (Rimljanima 8:32), Bog je bio slobodan i činio je ono što mu se sviđalo. Pavao kaže da je Kristova samopožrtvovna smrt bila mirisni prinos i žrtva Bogu (Efežanima 5:2). Najveći grijeh i najuzvišenija smrt i Bogu najteži čin bio je ugodan Ocu.
I na putu prema Kalvariji, sam Isus je imao legije na raspolaganju. “Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem” (Ivan 10:18) – po vlastitoj dobrohotnosti, zbog određene mu radosti (Hebrejima 12:2). U jednom trenutku u povijesti svemira gdje se činilo da je Isus zarobljen, on je zapravo bio potpuno u kontroli, čineći što mu se sviđa – umirući da opravda bezbožne poput mene i tebe.
Stoga stanimo pred Njega u strahopoštovanju i divljenju. I zadrhtimo pred činjenicom da ne samo naše slavljenje Božje suverenosti, već i naše spasenje kroz Kristovu smrt, počivaju na ovom temelju: “Naš Bog je na nebesima, sve što mu se svidi, to učini.”
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/he-does-all-that-he-pleases
