ČITAJ
„Glas viče: ‘Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.’“ (Izaija 40,3-4)
PROMISLI
Za kraljicu Elizabetu II. govorilo se kako ona zasigurno misli da cijeli svijet miriše na svježu boju. Kada monarh dolazi u posjetu, ljudi se pripremaju. Pukotina u nogostupu na koju su se pješaci godinama spoticali će se ispraviti, a rupe popuniti. Ne radi se o tome da je kraljica imala više problema s hodanjem od običnih ljudi ili da Rolls-Royce nije mogao svladati rupe. Umjesto toga, priprema je način iskazivanja časti.
U evanđeljima saznajemo da je glasnik kojeg je prorekao Izaija, a kojeg je Bog poslao pripremiti put Kralju kraljeva, bio Ivan Krstitelj. Ivanova priprema nije uključivala nikakvo vanjsko dotjerivanje kakvo bi bilo očekivano prilikom posjete monarha. Umjesto toga, propovijedao je pokajanje za oproštenje grijeha. Ljudi koji su ga čuli bili su potaknuti ispovjediti svoje grijehe i krstiti se. Njegova je poruka pripremila njihova srca, a ne njihov vanjski izgled.
Advent nam pomaže prisjetiti se kako Mesija nije samo došao, nego će opet doći.
U svojim posljednjim zabilježenim riječima, Isus je rekao: „Da, dolazim ubrzo!“ (Otkrivenje 22,20). Ne znamo ni dan ni sat, ali moramo biti spremni. Pa kako se trebamo pripremiti za Kristov povratak? Poziv Ivana Krstitelja je na obraćenje i oproštenje, a vrijedi i danas dok čekamo Isusov drugi dolazak: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Matej 3,2). Ipak, pokajanje nije lako. O tome piše C. S. Lewis.
Pali čovjek nije samo nesavršeno stvorenje koje treba poboljšati: on je buntovnik koji mora položiti svoje oružje. Položiti oružje, predati se, ispričati se, shvatiti svoje prebivanje na krivom putu i pripremiti se za početak života ispočetka, iz prizemlja… to je ono što kršćani nazivaju pokajanjem. Međutim, pokajanje uopće nije zabavno. To je nešto puno teže od pukog jedenja pite skromnosti. To znači odučiti se od cjelokupne samo-umišljenosti i samovolje kojima smo se uvježbavali tisućama godina. To znači… prolaziti kroz neku vrstu smrti.
Pokajanje može biti vrsta smrti, ali ono nas vodi u novi život. Srž kršćanske vjere nije u činjenju naše vanjštine ljepšom i boljom, nego u dopuštanju Bogu neka uistinu očisti naša srca. Sva svježa boja na svijetu neće nas učiniti spremnima za Isusa. Bit ćemo spremni tek kad sebe uvidimo grešnicima kojima je potreban Spasitelj. Kao što jedna himna kaže,
Dođi, žedna dušo, dobrodošla,
Božji besplatan poklon slavi;
pravu vjeru i istinsko pokajanje,
svaku milost koja te približava Njemu.
Neka te savjest ne zadržava,
ne sanjaj o svojoj sposobnosti;
osjetiti svoju potrebu za Njim,
to je sposobnost koju On zahtijeva.
Osjećate li potrebu za Isusom? On je spreman i voljan spasiti sve koji se pouzdaju u njega. Dođi, Gospodine Isuse!
PRIMIJENI
Zamoli Gospodina neka ispita tvoje srce. Postoji li grijeh u tvom životu zbog kojega bi ti odgovarala odgoda Kristova dolaska? Kako bi izgledalo pokajanje od ovoga grijeha? Moli neka Bog ponovno popravi put za pojavu svog Sina, donoseći puninu svoga kraljevstva.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Preuzeto s dopuštenjem iz adventske knjižice, “Unto Us”
