Radosni smo predstaviti vam novu knjigu u izdanju Radosne vijesti, pod nazivom Duhovna depresija: uzroci i lijek, autora dr. Martyna Lloyd-Jonesa. Riječ je o bezvremenskom kršćanskom klasiku, nastalom iz niza propovijedi održanih u Westminsterskoj kapeli u Londonu, koji se bavi jednim od najčešćih, a ujedno i najmanje shvaćenih problema u životu vjernika – stanjem duhovne malodušnosti, tjeskobe i gubitka radosti spasenja.
Ovu knjigu, koju je osnivač organizacije Operation Mobilisation George Verwer u svom predgovoru nazvao pravom „mini-enciklopedijom o tome kako upoznati Boga i hodati s Bogom“, Lloyd-Jones nije pisao za akademske stručnjake, već za obične ljude i sve one kojima je u svakodnevnoj borbi vjere potrebna stvarna pomoć.
„Nesretni kršćani su, blago rečeno, loša preporuka za kršćansku vjeru; i nema sumnje da je poletna radost ranih kršćana bila jedan od najmoćnijih čimbenika u širenju kršćanstva.“
Polazeći od poznatog vapaja psalmista u Psalmu 42: „Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj…“, autor se s dubokim pastoralnim uvidom i medicinskom preciznošću suočava s činjenicom da mnogi iskreni vjernici veći dio života provode u potištenosti, unutarnjem nemiru i strahu. Lloyd-Jones otvoreno naglašava kako potištenost ne znači da netko nije kršćanin, ali ozbiljno narušava radost spasenja i nagrđuje svjedočanstvo Crkve pred svijetom. Kroz dvadeset i jedno poglavlje ove iznimne knjige, autor nas kao brižan dušobrižnik i iskusni liječnik vodi kroz raznolike korijene duhovne potištenosti, prilazeći svakom od njih s dubokim suosjećanjem i blagim razumijevanjem. On najprije progovara o našoj ljudskoj krhkosti, podsjećajući nas da novo rođenje u Kristu ne ukida naš prirodni temperament te da fizička iscrpljenost, umor i tjelesne bolesti često igraju veliku ulogu u pojavi duhovne tame. Zatim nam s puno ljubavi razotkriva koliko vjernika trpi duboki unutarnji jad jer nesvjesno zanemaruju čudo opravdanja vjerom; oni iz dana u dan promatraju vlastita djela i muče se osjećajem kako „nisu dovoljno dobri“, zaboravljajući da je jedini čvrsti temelj našega mira posve dovršeno Kristovo djelo na križu.
Autor se potom nježno dotiče onih skrivenih tereta koji nas drže u ropstvu prošlosti ili strahu od budućnosti – bilo da nas opterećuje sjećanje na neki konkretan pad ili žaljenje za godinama potraćenima prije susreta s vjerom. Na koncu, poziva nas na iscjeljujuće i cjelovito kršćanstvo koje grli čitavo naše biće: stazu na kojoj je razum prosvijetljen istinom, srce pokrenuto ljubavlju, a volja predana poslušnosti.
„Jeste li shvatili da je većina vaše nesreće u životu posljedica činjenice slušanja sebe umjesto razgovaranja sa sobom? (…) Glavna umjetnost u duhovnome životu je znati kako se nositi sa sobom. Moraš svoje ja uzeti u ruke, moraš se obratiti sebi, propovijedati sebi, propitivati sebe.“
Lloyd-Jones ne nudi brza rješenja, površni optimizam niti umjetno podizanje raspoloženja. Umjesto toga, vodi nas dubokoj biblijskoj stegi i prepoznavanju Božje očinske ljubavi – čak i u trenucima kada nas Bog provodi kroz kušnje i discipliniranje u svojoj „duhovnoj teretani“ kako bi nas učinio sudionicima svoje svetosti. Konačni lijek za duhovnu depresiju autor pronalazi u riječima apostola Pavla: „Sve mogu po Kristu koji mi daje snagu“ (Fil 4,13). Kršćanski život ne svodi se na naše vlastite napore, niti na pasivnost, već na živo, djelatno zajedništvo s uskrslim Kristom čija je milost svedostatna za svaku okolnost.
Čitajući Duhovnu depresiju, čitatelj se osjeća kao da sjedi preko puta mudrog, iskusnog liječnika koji s jednakom pažnjom razumije i ljudsku psihu i dubinu duše. Lloyd-Jonesova misao o tome da čovjek mora prestati pasivno slušati vlastite sumnje i početi aktivno propovijedati istinu samome sebi, snažno potresa i mijenja svakodnevnu perspektivu. Ovo stoga nije samo još jedno teološko štivo, već stvarni, opipljivi melem za umorno srce koje se prečesto oslanja na vlastite snage. Knjiga se toplo preporučuje svakome tko je u životnim borbama izgubio onu prvotnu radost vjere; ona čitatelja nježno, ali iznimno odlučno, vraća na jedino mjesto gdje se trajni mir doista može pronaći – u živo i djelatno zajedništvo s Kristom.
