Duhovna hrana
Što ćete pomisliti ako vam kažem da vaše privatno vrijeme pobožnosti s Gospodinom nije zamišljeno da bude vaš glavni duhovni obrok?
Pojedincima koji plivaju u autonomnim zapadnim vodama, ovo je teško shvatiti. Na kraju krajeva, čitanje Božje riječi nasamo i privatan razgovor s Gospodinom dobre su, zapravo divne stvari! Svakako, trebamo tragati za Bogom, otvarajući svoje Biblije kada god možemo, sa željom da čujemo njegov glas.
No vaša osobna pobožnost — ili kako ga rado zovemo, “tihi čas” — ne treba biti vaš glavni izvor duhovne prehrane. To mjesto zauzima crkva. Evo i zašto.
Demistificirajmo “tihi čas”
Prvo, u Bibliji ne nalazimo zapovijed o svakodnevnom tihom času. Postoje zapovijedi da volimo Gospodina svim srcem, dušom, umom i snagom (Mk 12,30). Postoje zapovijedi da nas vodi Duh, koji nas uči istini o evanđelju kroz Sveto pismo (Gal 5,1-26). Postoje i zapovijedi da se čvrsto držimo riječi života, da se ne zavaravamo lažnim učenjem te da čvrsto držimo izvornu vjeru sve do samog kraja (Fil 2,16; 1. Tim 4,6-16; Heb 3,14).
Međutim, postoji li zapovijed koja kaže: “ustat ćete u pet ujutro, skuhati kavu i provesti dva sata samo s Gospodinom”? Ne postoji.
Bog to nije propisao u svojoj Riječi. Umjesto toga, zapovijeda odgovarajuće prioritete koje će pomoći našim dušama da rastu u njemu: “Ali tražite prvo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i [sve ostalo što trebate] bit će vam dodano” (Mt 6,33). Želi da gladujemo za kruhom života, a ne za idealističkom formulom. Želi da tražimo Isusa, a ne savršeni tihi čas, kao da tako nešto postoji.
Otkrivanje Božje namjere
Drugo, Pismo nam pokazuje da su Božje riječi bile usmjerene prema njegovu okupljenom narodu, a ne samo pojedincima. Na primjer:
Kad je Bog izgovorio Deset zapovijedi Mojsiju na Sinajskoj gori, uputio ih je Izraelcima, njegovu otkupljenom narodu (Izlazak 20). Kad je Bog narodu govorio po prorocima, podsjećajući ih i upozoravajući ih, rekao im je da prenesu ove riječi svom tvrdoglavom narodu (Iz 1,4; Jer 2,1-13). Kada je Bog govorio svoj zakon kroz proroke poput Jošue (Jš 24), kraljeva poput Jošije (2. Kr 23,1-2) i svećenika poput Ezre (Ezra 7,10; Neh 8,1-3), učinio je naočigled cijeloga Božjeg naroda.
Što je pak s Novim zavjetom? Ovaj dio naše današnje Biblije sastavljen je za ranu crkvu, Božji okupljeni narod. Kada god čitate svoj Novi zavjet, čitate povijesne zapise koji vode do crkve (poput Evanđelja i Djela apostolskih), pisma crkvama (poput 1. i 2. Korinćanima, Efežanima i Rimljanima) i proročanstva o crkvi (Otkrivenje).
Gospodin očito voli komunicirati sa svojim narodom kao okupljenom crkvom. A ta stvarnost nam govori nešto bitno o onome što se događa u nedjelju ujutro.
Oduševljenje našim glavnim obrokom
Što se točno događa (ili bi se trebalo dogoditi) na našim crkvenim okupljanjima? Zajedničko slavljenje Božjom hranjivom riječju! Dok njegov okupljeni narod zajedno uživa u njegovu milostivu evanđelju, naše se duše hrane za tjedan koji slijedi. Svaka crkva izgleda drugačije u tome kako to čini, ali općenito govoreći, blagovanje Božje Riječi tijekom bogoštovlja događa se na najmanje četiri načina: pjevanje, molitva, čitanje i slušanje propovijedi.
Pjevamo Božju riječ
Glazba slavljenja postala je toliko normalna za nas da često ne razmišljamo o njezinoj svrsi. Kada pjevamo riječ, dopuštamo joj da hrani naše duše (Kol 3,16). Pjevajući zajedno o Kristu i mnogim njegovim riječima, obećanjima i djelima, hranimo se njime i zadovoljavamo glad za njim. Ohrabrujemo našu braću i sestre, koji trebaju čuti istinu koju naviještamo svojim glasovima, a i oni nas ohrabruju. Pamtimo velike istine koje će ostati s nama tijekom cijeloga tjedna (jer se pjesme lako pamte!) Time Bogu donosimo našu zajedničku hvalu, iskazujući mu čast.
Molimo Božju riječ
Lako je pustiti naše umove da lutaju tijekom pastoralne molitve („Jesam li zatvorio garažna vrata?”) , ali umjesto toga sudjelujemo u tome, moleći se zajedno s našim vođama u našim srcima. Prisvojimo njihove molitve kao vlastite, zahvalni što netko daje glas potrebama, ispovijedanju i pohvalama zajednice. Ovo je prekrasan blagoslov! Možete primiti zajedničke molitve kao dar i pustiti ih da hrane vašu dušu istinom. Možete čak zatražiti i prijepis molitava, a zatim ih moliti tijekom tjedna ili ih koristiti kao vodič za svoje.
Čitamo Božju riječ
Tijekom zajedničkog štovanja imamo privilegij pauzirati svoje živahne živote kako bismo primili Sveto pismo u društvu drugih vjernika. Imamo posebnu priliku unijeti u sebe Božje nadahnute riječi, čuti ih i vjerovati. Želim vas potaknuti: to je važno! Nemojte nedjeljno čitanje Svetog pisma smatrati pukom rutinom; vaša se duša pere čistim, životvornim Božjim riječima. Ovo je dio vašega primarnog duhovnog obroka, koji će vas hraniti tijekom cijeloga tjedna.
Slušamo Božju riječ
Kada uđete u crkvu u nedjelju ujutro kako biste štovali Boga, iza kulisa se događa veliko i nadnaravno djelo: priprema propovijedi. Bog je spreman služiti vam svoju Riječ preko vašeg pastora. Budite spremni primiti životno važno, pažljivo pripravljeno jelo — iz Božjih usta, kroz usta svoga pastora, ravno u svoju dušu. Gospodinova je radost — kao i vašeg pastora — pripremiti stol pred vama kako bi vam se duša osnažila za tjedan koji slijedi (Ps 23,5).
Nahranjeni: zajedno
Sljedeći put kada se osjetite obeshrabreno i krivo zbog toga što nemate osobni “tihi čas”, učinite sljedeće: sjetite se prethodne nedjelje u crkvi, a zatim udahnite i izdahnite olakšanje i pohvalu. Nahranio si se Božjom riječju. I više od toga, bila si na izobilnoj trpezi. Pjevanjem, molitvom, čitanjem i slušanjem propovijedi uz Božje okupljene i ljubljene ostaje vam ova istina „neka riječ Kristova obilno prebiva u vama”. Tvoja je duša istinski nahranjena.
I s vremenom će vaš apetit za Božjim riječima rasti, a vaša će glad za njime biti utažena.
This article was translated by permission from the original English article published by Crossway.
Izvor: https://www.crossway.org/articles/spiritually-hungry-the-church-service-is-your-main-meal
