vo pitanje govori o tome kako vjernici uzvjeruju i prime spasenje koje im je Krist pribavio. To je pitanje koje je najbolje postaviti unatrag, kad gledamo natrag na svoj život i pitamo: „Kako sam ja, pali grešnik, zavolio Isusa i povjerovao u njegovo evanđelje kad toliki nisu?“

Kako bismo razumjeli važnost ovoga, morate razumjeti da je „govor o križu ludost onima koji propadaju“ (1. Kor 1,18). Iako intelektualno možemo shvatiti činjenice evanđelja, bez milostive Božje intervencije, odbacili bismo ga kao ludost. No katekizam nas podsjeća da Bog intervenira. Sveti Duh daje nov život grešnicima koji bi inače bili „mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha“ (Ef 2,1). Kada se naviješta evanđelje, Sveti Duh stvara vjeru u našim srcima tako da prihvaćamo uskrsnuloga i vladajućega Krista dok nam se predstavlja kroz evanđelje. Čak je i vjera (naš poslušni odaziv na evanđelje) milostivi dar od Boga. Ova divna istina oblikuje naše razumijevanje spasenja, kršćanskoga života i štovanja.

Prvo, potvrđuje da je naše spasenje zbilja sasvim po milosti. Nitko se ne može hvaliti da je spašen zato što je dobro iskoristio spasenje koje nam je ponuđeno. Sigurno nismo spašeni zato što smo sami po sebi bili dovoljno moralno i duhovno pametni da bi povjerovali u evanđelje ili zato što su nas dobro poučili (iako je to važno). Ne, spašeni smo samo zato što nam je uskrsnuli Krist u svomu božanskom suosjećanju dao duhovni vid da povjerujemo evanđelju. Po svome Svetom Duhu, Isus je uzorao kamenito tlo našega srca kako bi posijano sjeme rodilo plodom vjere i pokajanja. Ako vjerujemo evanđelju, trebamo slaviti Boga što nam je dao milost da mu vjerujemo, jer je on jedini koji nam je to omogućio. Stoga zahvalnost i poniznost moraju biti obilježje kršćanskoga života. Sami po sebi nismo ništa bolji od naših nekršćanskih susjeda. Jedina razlika je to što je nešto ( ili, zapravo, netko) apsolutno divno ušlo u naš život i sve promijenilo.

Na kraju, svijest o tome da je naša vjera dar od Boga mijenja način na koji gledamo javno štovanje, a posebice propovijedanje evanđelja. Naviještanjem evanđelja uskrsnuli se Krist predstavlja u spasonosnoj snazi i preobražava ljude. Vječni život ne počinje Kristovim povratkom, nego danas, dok nam Sveti Duh donosi život putem evanđelja, sile Božje za spasenje. Dok sjedimo u crkvenim klupama slušajući evanđelje, ne slušamo samo vjersko predavanje. Najveća sila na cijelome svijetu na djelu je i donosi nov život grešnicima. Nebo silazi na zemlju, slavno „ne još“ ulazi u „sad i ovdje“. Javno štovanje središte je Božjeg otkupljujućeg djelovanja do Kristova povratka kad će ga cijeli svijet vidjeti. Do tada, mi ga gledamo vjerom, tjedan za tjednom, dok se okupljamo u njegovo ime kako bismo ga štovali i slušali njegovu Riječ. Po Svetome Duhu sve se više preobražavamo na način koji će trajati cijelu vječnost.