A Bog mu daje lik kakav hoće, to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. (1 Kor 15,38)
Tražio sam male stvari u Pismu koje pokazuju Božju intimnu uključenost u stvorenju.
Na primjer, u 1. Korinćanima 15,38, Pavao uspoređuje kako je sjeme posađeno u jednom obliku, a izrasta u drugačijem obliku, s „tijelom“ drugačijim od drugih tijela. On kaže: „Bog mu daje tijelo baš kakvo hoće, i to svakom sjemenu vlastito“.
To je zapanjujuća izjava o Božjoj uključenosti na način da on dizajnira svako sjeme da izraste u jedinstvenu biljku (ne samo vrstu, već svako pojedino sjeme!).
Pavao ovdje ne naučava o evoluciji, ali pokazuje kako uzima Božju intimnu uključenost u stvorenju kao činjenicu. Očito ne može zamisliti da bi bilo koji prirodni proces bio začet a da Bog to ne učini.
Ponovno u Psalmu 94,9 kaže: „Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?“ Psalmist pretpostavlja da je Bog bio dizajner oka i da je dizajnirao način na koji je uho zasađeno na glavi kako bi slušalo.
Dakle, kad se divimo čudima ljudskog oka i predivnim strukturama uha, ne divimo se procesima promjene, već Božjem umu i kreativnosti.
Slično u Psalmu 95,5: „ Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.“ Božja uključenost u stvaranje kopna i mora implicira da je sadašnje more Njegovo.
Bog nije na neki neosoban način sve pokrenuo prije milijardu godina. Radije, On je onaj koji sve posjeduje jer je sve stvorio. I danas je djelo ruku Njegovih i nosi oznake vlasništva svog Stvoritelja, kao što umjetničko djelo pripada onome koji ga je naslikao dok ga ne proda ili pokloni.
Ističem ovo, ne da bih riješio sve probleme koji se tiču problema početaka, već kako bih vas pozvao da budete bogocentrični u svome divljenju čudima svijeta.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-marvel-of-creation
