I tako vidimo da nisu mogli ući zbog svoje nevjere. (Heb 3,19)
Iako su Izraelci vidjeli kako su se razdijelile vode Crvenog mora i prošli kroz njega po suhoj zemlji, u trenutku kad su postali žedni, njihova su srca otvrdnula protiv Boga i nisu se pouzdali da će se On pobrinuti za njih. Zavapili su protiv Njega i rekli da je život u Egiptu bio bolji.
Ovaj je stih napisan kako bi to spriječio. Oh, koliko je kršćana koji ispovijedaju svoju vjeru jednom tek počinjalo s Bogom? Čuju da njihovi grijesi mogu biti oprošteni i da mogu izbjeći pakao i ići u nebo. I kažu: „Što mogu izgubiti? Ja ću vjerovati.“
Ali zatim nakon tjedan ili mjesec ili godinu ili deset godina dođe ispit – vrijeme kad nema vode u divljini. Zasićenost od mane i suptilno rastuća žudnja za prolaznim zadovoljstvima Egipta, kako to Brojevi 11,5-6 kažu: „Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i češnjaka. Sad nam život vene; nema ničega, osim mane pred našim očima.“
Zastrašujuće je biti u takvom stanju – naći sebe nezainteresiranim za Krista, njegovu riječ, molitvu, slavljenje, misiju i život na slavu Božju. I otkriti da su sva prolazna zadovoljstva ovog svijeta atraktivnija nego stvari Duha.
Ako je to vaša situacija, molim vas da poslušate Duha Svetoga koji govori u ovome tekstu. Obratite pozornost na Božju riječ. Nemojte otvrdnuti svoja srca. Probudite se na obmanjivanje grijeha. Razmišljajte o Isusu, apostolu i velikom svećeniku našega velikog priznanja i čvrsto se držite pouzdanja i nade u njemu.
A ako nikad niste počeli s Bogom, onda svoju nadu stavite u Njega. Okrenite se od grijeha i oslanjanja na sebe i stavite svoje pouzdanje u velikog Spasitelja. Ove su stvari napisane da biste mogli vjerovati, pretrpjeti i imati život.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/do-not-harden-your-heart
