Jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih! (Mk 10,45)
Ne samo da je bio sluga svome narodu dok je živio na Zemlji nego će također biti naš sluga kad ponovno dođe. „Zaista, kažem vam, sam će se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti“ (Lk 12,37).
Ne samo to, on je naš sluga i sad. „’Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti.’ Tako s pouzdanjem možemo reći: ‘Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’“ (Heb 13,5-6).
Bi li to umanjivalo uskrslog Krista – kad kažemo da je On bio i uvijek će biti sluga svog naroda? Da, umanjivalo bi ga kad bi biti „sluga“ značilo biti „onaj koji prima naredbe“, ili ako bismo mislili da smo Njegovi gospodari. Da, to bi mu donosilo sramotu. Ali, Njemu ne donosi sramotu kad kažemo da smo slabi i u potrebi.
Ne donosi mu sramotu kad kažemo da je On jedini koji nam može pomoći s onime što najviše trebamo.
Ne donosi mu sramotu kad kažemo da je On neiscrpan izvor ljubavi, i da, što nam više pomaže i što više ovisimo o njegovoj pomoći, njegovi resursi izgledaju sve ljepši. Stoga, s dubokim uvjerenjem možemo reći: „Isus Krist je živ kako bi služio!“
Živ je kako bi spasio. Živ je kako bi dao. I oduševljen je što je tako.
Nije opterećen vašim brigama. On uživa noseći vaša bremena. Voli raditi za one „koji se uzdaju u njega“ (Iz 64,4). Njemu su „mili… koji se uzdaju u dobrotu njegovu“ (Ps 147,11). On „svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu“ (2 Ljet 16,9).
Isus Krist je bogat svemogućom pomoći onima koji se pouzdaju u njega.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/our-servant-jesus
