Milošću ste spašeni, po vjeri. (Ef 2,8)
Novi zavjet povezuje vjeru i milost kako bismo bili sigurni da se ne hvalimo onime što samo vjera postiže.
Jedan od najpoznatijih primjera ide ovako: „Milošću ste spašeni, po vjeri“ (Ef 2,8). Po milosti, kroz vjeru. To je veza koja čuva slobodu milosti.
Vjera je čin naše duše koja se okreće od vlastite nedostatnosti prema slobodnim i svedostatnim Božjim resursima. Vjera se fokusira na Božju slobodu da dijeli milost nedostojnima. Oslanja se na Božju darežljivost.
Stoga vjera, prema svojoj naravi, poništava hvalisanje i staje uz milost. Kamo god vjera gleda, vidi milost iza svakog čina vrijednog hvale. Pa se ne može hvaliti, osim u Gospodinu.
Zato Pavao, nakon što kaže da je spasenje po milosti kroz vjeru, kaže: „To ne dolazi od vas; to je dar Božji. To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao“ (Ef 2,8-9). Vjera se ne može hvaliti ljudskom dobrotom, sposobnošću ili mudrošću jer se fokusira na slobodnu, svedostatnu Božju milost. Kakvu god dobrotu vjera vidjela, vidi je kao plod milosti.
Kad gleda na našu „mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje“, kaže: „Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi“ (1 Kor 1,30-31).
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/something-to-boast-about
