Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu. (Rim 4,20-21)
Čeznem za tim da Bog bude proslavljen u našim težnjama za svetošću i ljubavlju. Ali Bog je proslavljen samo ako su naše težnje osposobljene vjerom u Njegova obećanja.
A Bog koji se otkrio u potpunosti u Isusu Kristu, koji je bio razapet za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje (Rim 4,25), najviše je proslavljen kad prihvatimo Njegova obećanja s radosnom nepokolebljivošću jer su kupljena krvlju Njegova Sina.
Bog je počašćen kad se ponizimo zbog svoje slabosti i nedostataka, i kad se pouzdajemo u Njega za buduću milost (Rim 4,20-21). Dakle, ako ne naučimo kako živjeti po vjeri u buduću milost, možemo biti zapaženi u religioznoj marljivosti, ali da to nije na slavu Božju.
On je proslavljen kad snaga za svetost dolazi od ponizne vjere u buduću milost.
Martin Luther je rekao: „[Vjera] časti onoga u koga se pouzdaje s najviše poštovanja i najvišom pažnjom, s obzirom da njega smatra istinitim i vjerodostojnim.“ Darivatelj u kojeg se pouzdajemo dobiva slavu.
Moja je velika želja da naučimo kako živjeti na slavu Božju. A to znači živjeti po vjeri u buduću milost koja pak znači boriti se s nevjerom svim načinima koji će podići glavu vjere.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/faith-honors-him-whom-it-trusts
