I što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, ocu! (Kol 3,17)
Jeste li se ikad pitali što Bog radi dok vi tražite na krivim mjestima nešto što ste izgubili, a očajnički vam to treba? On zna točno gdje se to nalazi, a dopušta vam da tražite na krivome mjestu.
Jednom mi je trebao citat za novo izdanje knjige Desiring God (Čežnja za Bogom). Znao sam da sam ga pročitao u knjizi Richarda Wurmbranda. Mislio sam da je to bilo u njegovoj knjizi za dnevnu pobožnost Reaching Toward the Heights. Gotovo da sam ga mogao vidjeti na desnoj strani stranice. Ali ga nisam mogao pronaći.
No, dok sam tražio, zastao sam na jednoj stranici, dnevnom čitanju za 30. studenoga. Dok sam čitao, rekao sam si: „ Ovo je jedan od razloga zašto sam morao tražiti svoj citat.“ Ovdje je bila priča, ne za mene, već za roditelje s djecom s posebnim potrebama.
Imati djecu s posebnim potrebama je poput traženja nečega što ste izgubili na krivome mjestu, i to ne možete pronaći. Zašto? Zašto? Zašto? Ovo je bila neplanirana nagrada za „potraćene“ trenutke.
„U domu za retardiranu djecu, o Catherine su se brinuli dvadeset godina. Bila je [mentalno hendikepirana] od rođenja i nije nikad porogovorila riječ, već samo vegetirala. Ili je mirno zagledana u zidove, ili je radila deformirane pokrete. Jesti, piti, spavati – to je bio njezin cijeli život. Činilo se kao da uopće ne sudjeluje u onome što se događalo oko nje. Noga joj je bila amputirana. Osoblje je željelo sve najbolje za Cathy i nadali su se da će je Gospodin uskoro uzeti k sebi.
Jednog je dana doktor pozvao direktora da brzo dođe. Catherine je umirala. Kad su obojica ušla u sobu, nisu mogli vjerovati svojim osjetilima. Catherine je pjevala kršćanske himne koje je čula i pokupila, baš one prigodne za smrtnu postelju. Ponovno i ponovno je ponavljala njemačku pjesmu: ‘Gdje duša nalazi svoju domovinu, svoj odmor?’ Pjevala je pola sata s izobličenim licem, a zatim mirno umrla.“ (The Best Is Still to Come, Wuppertal: Sonne und Shild)
Je li išta što je učinjeno u Kristovo ime uistinu potraćeno?
Moja frustrirajuća, uzaludna potraga za onim što sam mislio da trebam nije bila potraćena. Pjevati invalidnome djetetu nije bilo potraćeno. I vaša agonizirajuća, neplanirana lutanja nisu potraćena – ne ako gledate na Gospodina i Njegovo neočekivano djelovanje i činite ono što trebate činiti u Njegovo ime (Kol 3,17). Gospodin radi za one koji čekaju na Njega (Iz 64,3).
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/god-s-design-in-detours