A Jahve neće odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas učini svojim narodom. (1 Sam 12,22)
Ime Božje često se odnosi na Njegov ugled, slavu i prestiž. To je način na koji mi koristimo riječ „ime“ kad kažemo da netko gradi ime za sebe. Ili ponekad upotrebljavamo riječ „marka“. Mislimo na nešto što ima veliki ugled. To je ono što mislim da Samuel govori u 1. Samuelovoj 12,22 kad kaže da je Bog napravio Izrael „svojim“ i da ga neće odbaciti „radi velikog imena svoga“.
Ovakav način razmišljanja o Božjoj čežnji prema vlastitu imenu potvrđen je u mnogim drugim odjeljcima.
Na primjer, u Jeremiji 13,11, Bog opisuje Izrael s pojasom, ili remenom, koji je Bog izabrao da istakne svoju slavu, ali se ispostavilo da je privremeno nekoristan. „Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me – riječ je Jahvina – da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali.“
Riječi „slava“ i „čast“ u ovom nam kontekstu govore da „ime“ znači „slava“, ili „prestiž“, ili „ugled“. Bog je izabrao Izrael tako da bi ljudi stvorili ugled za Njega.
Bog kaže u Izaiji 43,21 za Izrael „narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu“. A kad je nastala Crkva u Novom zavjetu kao pravi Izrael, Petar ovako opisuje Božju svrhu za nas: „Vi ste, naprotiv, izabrani rod… da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo“ (1 Pet 2,9).
Drugim riječima, Bog je izabrao Izrael i Crkvu kako bi izgradili ime za Njega u svijetu.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/you-were-made-for-god
