Tada je svakome od njih dana bijela haljina i rečeno im je da se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i njihove braće koji imaju biti ubijeni kao i oni. (Otk 6,11)
Gotovo tristo godina, kršćanstvo je raslo na zemlji natopljenoj krvlju mučenika.
Do cara Trajana (oko 98. godine) progon je bio dopušten, ali nije bio legalan. Od Trajana do Decija (oko 250. godine), progon je bio legalan, ali uglavnom lokalan. Od Decija, koji je mrzio kršćane i bojao se njihova utjecana na njegove reforme, pa do prvog edikta o toleranciji vjera 311. godine, progon nije bio samo legalan, već naveliko raširen i opći.
Jedan pisac opisuje situaciju u tome trećem razdoblju:
„Horor raširen posvuda po zajednicama, a broj lapsia [oni koji su se odrekli svoje vjere zbog prijetnji]… bio je ogroman. Nije, međutim, nedostajalo onih koji su ostali čvrsti, i bili mučeni radije nego da se predaju; i, kako se progonstvo širilo i bilo gore, entuzijazam kršćana i njihova snaga otpora rasla je sve više i više.“
Dakle, tijekom tih tristo godina, biti kršćaninom bio je čin neizmjernog rizika za život, imetak i obitelj. Bio je to test na kojem doznajete koga više volite. A krajnja je mjera testa bilo mučeništvo.
A iznad tog mučeništva bio je suvereni Bog koji je rekao da postoji određeni broj. Ti ljudi imaju posebnu ulogu u osnivanju i osnaživanju Crkve. Imaju posebnu ulogu u zatvaranju usta Sotoni koji konstantno govori da Božji ljudi služe Bogu samo zato što njihov život ide nabolje (Job 1,9-11).
Mučeništvo nije nešto slučajno. Ono nije uhvatilo Boga nespremnog. Ono nije neočekivano. I ono nije prisilan poraz zbog Krista.
Može izgledati kao poraz. Ali to je dio nebeskog plana kakvog ljudski strateg nikad ne bi mogao zamisliti niti ikad osmisliti. A bit će to pobjedonosan plan svima onima koji ustraju do kraja po vjeri u Božju milost.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/god-s-plan-for-martyrs