Vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe. (1 Iv 1,9)

Sjećam se kako sam čuo jednog od svojih profesora na fakultetu kad je rekao da je jedan od najboljih testova teologije neke osobe utjecaj koji ona ima na njegove molitve.

To me je pogodilo kao istinito zbog onoga što se događalo u mome životu. Noel i ja smo se baš vjenčali i uvodili smo praksu zajedničke molitve svaku večer. Primijetio sam da su se tijekom biblijskih predmeta, koji su najdublje oblikovali moju teologiju, moje molitve drastično mijenjale.

Vjerojatno je najvažnija promjena tada bila što sam naučio stajati pred Bogom na temelju Njegove slave. Počinjući sa „sveti se ime Tvoje“ i završavajući sa „u Isusovo ime“, značilo je da je slava Božjeg imena cilj i temelj svega za što sam molio.
Kakva li je snaga ušla u moj život kad sam naučio da bi moliti za oproštenje trebalo biti temeljeno ne samo na mojoj molbi za Božje milosrđe već i na molbi za Njegovu pravednost koju je pripisao vrijednosti Sinove poslušnosti. „Vjeran je on i pravedan; oprostit će nam grijehe“ (1 Iv 1,9).

U Novome je zavjetu temelj za oproštenje svih grijeha otkriven jasnije nego što je to bio u Starom zavjetu, ali se temelj Božje odanosti Njegovu imenu ne mijenja.

Pavao naučava da je Kristova smrt pokazala pravednost Božju na način da je maknuo grijeh i opravdao Božju pravdu opravdavši bezbožnike koji se uzdaju u Isusa, a ne u sebe (Rim 3,25-26).

Drugim riječima, Krist je umro jedanput zauvijek kako bi oprao Božje ime u onome što izgleda kao užasni, spontani pobačaj pravde – oslobađanje grešnika samo zbog Isusa. Ali, Isus je umro na takav način da je oproštenje „zbog Isusa“ isto kao i oproštenje „zbog Božjeg imena“.

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/how-to-ask-forgiveness