Uistinu, sve ovo biva radi vas, da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja vjernika na slavu Božju. (2 Kor 4,15)
Zahvalnost je radost prema Bogu zbog Njegove milosti. Ali u samoj njezinoj prirodi, zahvalnost proslavlja darivatelja. Priznaje vlastitu potrebu i dobrotvornost darivatelja.
Baš kao kad se ja ponizim i pohvalim konobaricu u restoranu riječima: „Hvala ti“, tako ponizim i sebe i proslavim Boga kad osjećam zahvalnost Njemu. Razlika je, naravno, da sam uistinu beskrajno dužan Bogu za Njegovu milost i sve ostalo što čini za mene je besplatno i nezasluženo.
Ali poanta je da zahvalnost proslavlja darivatelja. Ona proslavlja Boga. I to je Pavlov završni cilj u njegovu trudu: zbog crkve – da; ali iznad i preko svega toga, za slavu Božju.
Prekrasna stvar u vezi Evanđelja je da je odgovor koji ono traži od nas za Božju slavu također odgovor koji osjećam kao najprirodniji i radostan; a to je zahvalnost za milost. Božja slava i naša radost se ne natječu.
Život koji daje Bogu slavu za Njegovu milost i život najdublje radosti uvijek su isti život. A istim ih čini zahvalnost.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/glorify-by-giving-thanks