Zato i Bog, hoteći sigurnije dokazati i baštinicima obećanja nepromjenljivost svoje odluke, postade zakletvom jamac, da bismo po tim dvjema nepromjenljivim stvarima u kojima Bog ne može prevariti imali snažan poticaj – mi što smo se utekli Bogu da se domognemo nade koja nam je određena. (Heb 6,17-18)
Zašto nas pisac ohrabruje da se čvrsto držimo svoje nade? Ako je naše čvrsto držanje zadobiveno i bespovratno osigurano Isusovom krvi, zašto nam onda Bog govori da se čvrsto držimo nade?
Ovo je odgovor:
- Ono što je Isus kupio za nas kad je umro nije bila sloboda od čvrstog držanja, već snaga koja omogućava čvrsto držanje.
- Ono što je kupio nije bilo poništenje naše volje, kao da se ne bismo morali držati čvrsto, već osnaživanje naše volje jer se želimo držati čvrsto.
- Ono što je kupio nije bilo ukidanje zapovijedi da se čvrsto držimo, već ispunjenje zapovijedi da se čvrsto držimo.
- Ono što je kupio nije bio kraj poticaja, već pobjeda poticaja.
On je umro kako biste vi učinili baš ono što je Pavao učinio u Filipljanima 3,12: „Ja i dalje kušam kako bih to dohvatio, jer je i mene dohvatio Krist Isus.“
Nije glupo, to je Evanđelje, reći grešniku da čini ono za što ga samo Krist može osposobiti; prije svega, nadati se u Bogu.
Zato vas molim svim svojim srcem: ispružite ruku i uhvatite se toga za što ste uhvaćeni po Kristu, i držite to čvrsto sa svom svojom moći.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/hold-fast-to-your-hope