S Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao. (Gal 2,19-20)
Kad je jutros zvonio alarm u 4:59, u djeliću sekunde mi je došla misao krajnje stvarnosti da ću umrijeti i stati pred potpuno svetog Boga ničime što me može pohvaliti osim vlastita života.
Taj je horor jedino mogao nadvladati bljesak svjetlosti: Isus Krist je umro za ovaj trenutak.
Zatim je nestalo.
Odmah sam osjetio: ovo je bit onoga što se događa kod nečijeg obraćenja. Ovako osoba otkriva da je Isus Krist stvaran. Ovako dolazi do toga da vrednuje Isusovu ljubav. Odjednom, prvi put, vidi i osjeća očima svog srca neospornu stvarnost da će morati stajati pred Bogom s grešnom savjesti.
Udar je takve vizije razarajući. Uzrokuje saznanje da je jedina nada u Posredniku. Stojeći sama, ni s čim da je pohvali osim njezina vlastita grješnog života, osoba je krajnje izgubljena. Ako postoji ikakva nada za vječnost u prisutnosti ovog Boga, trebat ćemo Otkupitelja, Zamjenika, Spasitelja.
U ovom trenutku strašne krize ništa ne sjaji jasnije od Evanđelja Isusa Krista – „koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao“ (Gal 2,20). U djeliću sekunde prije nego je On bio tamo, omogućeno mi je vidjeti sveobuhvatnu tamu i horor suda – ne teološki zaključak, ne samo racionalan zaključak, već letimičan pogled unutarnjim očima punim znanja, osjećaja i sigurnosti.
Naš je Bog vatra što proždire. On neće gledati zlo. Mi smo krajnje izgubljeni. Moja je krivnja bila tako golema, tako stvarna i tako neupitna u tome djeliću sekunde da nije postojala ni najmanja mogućnost da se izgovaram. Bila je tako iznenadna, tako sveobuhvatna i beskrajno beznadna.
U tome je trenutku Isus jedino što je važno. O, Kriste! O, Kriste! Može li moje srce držati ovaj val zahvalnosti?! O, Daru Božji, moja očajnička i jedina Potrebo!
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/jesus-died-for-this-moment