On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32)
Najdalekosežnije obećanje Božje buduće milosti nalazi se u Rimljanima 8,32. To je za mene najdragocjeniji stih u Bibliji. Dio je razloga što je obećanje koje se u njemu nalazi tako sveobuhvatno da mi je spremno pomoći u doslovno svakom preokretu života ili službe. Nikad nije bilo, i nikad neće biti, okolnosti u mome životu gdje ovo obećanje nije važno.
To sveobuhvatno obećanje samo po sebi vjerojatno ne bi učinilo ovaj stih najdragocjenijim. Ima drugih takvih opširnih obećanja, kao što je Psalam 84,12: „Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.“ 1. Korinćanima 3,21-23: „Vama pripada sve: i Pavao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i život, i smrt, i sadašnjost i budućnost. Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist je Božji.“ Teško je dovoljno naglasiti spektakularnu širinu i doseg ovih obećanja.
No ovaj stih u Rimljanima 8,32 u zasebnu kategoriju stavlja logiku kojom se to obećanje uzdiže i koja ga čini čvrstim i nepokolebljivim kakva i jest Božja ljubav prema Sinu, beskrajno vrijednom divljenja.
Rimljanima 8,32 sadrži temelj i jamstvo koje je tako snažno, čvrsto i sigurno da apsolutno nema mogućnosti da obećanje ikad propadne. To ga čini uvijek prisutnom snagom u vrijeme velikog nemira. Ako sve drugo iznevjeri, ako sve drugo razočara, ako sve drugo propadne, ovo sveobuhvatno obećanje buduće milosti nikad ne može propasti.
„On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas…“ Ako je to istina, kaže logika neba, onda će Bog sigurno dati sve stvari onima kojima je dao svog Sina!
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/god-s-best-promise
