Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. (Rim 8,1)
Što je temelj zbog kojeg ne zamjeramo kršćanskoj braći i sestrama koji se pokaju?
Naše moralno ogorčenje na groznu povredu ne ishlapi samo zato što nas je povrijedio kršćanin. Zapravo, možemo se osjećati samo više izdanima. A jednostavno „žao mi je“ često će se činiti krajnje nesrazmjerno s bolom i ružnoćom povrede.
Ali u ovom slučaju govorimo o prijatelju kršćaninu na kojeg se obećanje o Božjem gnjevu ne primjenjuje jer „nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu“ (Rim 8,1). „Jer nas [kršćane] Bog nije odredio za svoju srdžbu, već za postignuće spasenja po našem Gospodinu Isusu Kristu“ (1 Sol 5,9).
Kamo ćemo se okrenuti da bismo bili sigurni da će pravda biti izvršena – da kršćanstvo nije ismijavanje ozbiljnosti grijeha?
Odgovor je da gledamo na Kristov križ. Sve krivo što je učinjeno protiv nas vjernika bilo je osvećeno u Isusovoj smrti. To je obuhvaćeno u jednostavnoj, ali zapanjujućoj činjenici da su svi grijesi Božjeg naroda bili položeni na Isusa (Iz 53,6; 1 Kor 15,3).
Kristova je patnja bila Božja nadoknada svakoj povredi koju sam ikad primio od prijatelja kršćanima. Stoga, kršćanstvo ne shvaća grijeh olako. Ne dodaje uvredu našoj povredi.
Baš suprotno, uzima grijehe protiv nas ozbiljno jer je, kako bi ih ispravio, Bog dao vlastita Sina da pati više nego bismo mi ikad mogli natjerati da pate oni koji su nas povrijedili.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/when-another-christian-hurts-you