Kad nastade dan, Židovi skovaše urotu i obećaše, uz zaziv prokletstva na se, da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. (Dj 23,12)
Što s tim gladnim ljudima koji su obećali da neće jesti dok ne zaskoče Pavla?
Čitamo o njima u Djelima apostolskim 23,12: „Kad nastade dan, Židovi skovaše urotu i obećaše, uz zaziv prokletstva na se, da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.“ To im nije upalilo. Zašto? Jer se dogodila serija malo vjerojatnih događaja.
- Jedan je dječak čuo za urotu.
- Dječak je bio sin Pavlove sestre.
- Dječak je imao hrabrosti otići rimskom stotniku koji je čuvao Pavla.
- Stotnik ga je shvatio ozbiljno i doveo ga zapovjedniku.
- Zapovjednik mu je povjerovao i pripremio „dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca“ da odvedu Pavla na sigurno.
Nevjerojatno. Čudno. Ali to se dogodilo.
Što su propustili gladni ljudi ležeći u zasjedi? Propustili su uračunati ono što se dogodilo Pavlu nedugo prije negoli su skovali urotu. Gospod se ukazao Pavlu u zatvoru i rekao: „Budi odvažan! Dakako, kao što si za mene svjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu“ (Dj 23,11).
Krist je rekao Pavlu da ide u Rim. I to je bilo to. Nikakva zasjeda nije mogla stajati na putu Kristovu obećanju. Dok nije došao u Rim, Pavao je bio besmrtan. Završno svjedočanstvo nije bilo dano. A Krist se pobrinuo da Pavao da to svjedočanstvo.
I vi imate trebate dati završno svjedočanstvo. I besmrtni ste dok ga ne date.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/when-you-re-immortal
