Ovo je sluga moj kog izabrah, ljubimac moj kog mi srce odabra. Duh svoj stavit ću na njega. On će pravdu navješćivat narodima. Prepirat se neće ni vikati, ulicama glas mu čut se neće. Ni zgažene trske neće slomiti, ni ugasit žiška što tek tinja, dok pravdu ne privede pobjedi. U njegovo ime uzdat će se narodi. (Mt 12, 18-21, citirajući Izaiju 42)
Sama Očeva duša kliče od radosti zbog blagosti i suosjećanja svog Sina kao sluge.
Kad je trska savijena i samo što ne pukne, Sluga će je nježno uspraviti dok ne zacijeli. Kad fitilj tinja i jedva da ima imalo topline,
Sluga ga neće ugasiti, već će ga ograditi svojim rukama i nježno puhati dok se ponovno ne zapali.
Zato Otac vapi: „Ovo je sluga moj kojeg izabrah, ljubimac moj kojeg mi srce odabra!“ Vrijednost i ljepota Sina ne dolazi samo iz Njegova veličanstva, niti samo iz Njegove blagosti, već iz načina na koji se ovo dvoje isprepliću u savršenim omjerima.
Kad anđeo jakim glasom viče u knjizi Otkrivenja 5,2: „Tko je kadar da otvori knjigu i da razlomi njezine pečate?“, a odgovor dolazi: „Nemoj plakati, pobjedio je Lav iz Judina plemena, Davidov Izdanak, tako da može otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata!“ (Otk 5,5)
Bog voli snagu Lava iz Judina plemena. Zato je u Božjim očima dostojan otvoriti knjige povijesti i razmotati posljednje dane.
Ali slika nije potpuna. Kako će Lav pobijediti? Sljedeći stih opisuje njegovo pojavljivanje: „Tada opazih između prijestolja s četirima Bićima i između Staraca Janje gdje stoji kao zaklano.“ (Otk 5,6). Isus je dostojan Očeva uživanja, ne samo kao Lav iz Jude već i kao zaklano Janje.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-lion-and-the-lamb
