Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini. (Ps 115,3)
Ovaj nas stih uči da što god Bog učini, čini to na način koji ga zadovoljava.
Bog nikad nije prinuđen učiniti stvar koju prezire. Nikad nije stjeran u kut gdje je njegova jedina opcija učiniti nešto što mrzi.
Sve što mu se sviđa, to čini. I stoga, na neki način, ima zadovoljstvo u svemu što čini.
Ovo bi nas trebalo voditi u klanjanje Bogu i slavljenje njegove suverene slobode – da barem u nekom smislu On uvjek djeluje u slobodi, prema vlastitu „dobrom zadovoljstvu“, slijedeći smjernice svoga uživanja.
Bog nikad ne postaje žrtva okolnosti. Nikad nije primoran biti u situaciji gdje mora učiniti nešto u čemu se ne može radovati. Ne može ga se ismijati. Nije zarobljen ili stjeran u kut ili prisiljen na nešto.
Čak i u trenutku povijesti, kad je učinio ono što mu je na neki način bilo natježe učiniti, „nije poštedio vlastitog Sina“ (Rim 8,32), Bog je bio slobodan i učinio ono što mu se svidjelo. Pavao kaže da je Isusova samopožrtvovnost u smrti bila „Bogu na ugodan miris“ (Ef 5,2). Najveći grijeh, najveća smrt i najteži čin Božji bio je ugodan Ocu.
Na svome putu prema Golgoti Isus je na raspolaganju imao mnoštvo. „Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem“ (Iv 10,18) – to je njegovo zadovoljstvo, zbog radosti koja mu je određena (Heb 12,2). U jednom trenutku povijesti svemira, kad je Isus izgledao zarobljen, sve je imao pod kontrolom, čineći baš ono što se njemu svidjelo – umirući kako bi opravdao nepobožne poput vas i mene.
Zato, zastanimo u divljenju i čuđenju. I dršćimo u saznanju da, ne samo da naše slavljenje Božje suverenosti, već i naše spasenje kroz Kristovu smrt za nas, ovisi o ovome: „Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini.“
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/he-does-all-that-he-pleases