Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja. (2 Kor 5,7)
Zamislite spasenje kao kuću u kojoj živite.
Daje vam zaštitu. Osigurana je hranom i pićem koje će trajati zauvijek. Ona ne propada niti se ruši. Njezini prozori otvaraju se vidicima slave.
Bog ju je izgradio po visokoj cijeni koju su platili On i Njegov Sin, i zatim je dao vama.
Ugovor o „kupnji“zove se „novi savez“. Uvjeti su: „Ova kuća će postati i ostati vaša ako je primite kao dar i uživate u Ocu i Sinu kad se oni nastane u kući s vama. Nemojte obeščastiti Božju kuću, dajući sklonište drugim bogovima ili okrećući svoje srce drugim dragocjenostima.
Ne bi li bilo nerazumno reći “Da” ovome sporazumu, a zatim unajmiti odvjetnika da sastavi raspored amortizacije s mjesečnim uplatama u nadi da će nekako izbalansirati račune?
Više tu kuću ne biste tretirali kao dar, već kao kupnju. Bog više ne bi bio slobodan dobročinitelj. A vi biste bili okovani novim setom zahtjeva koje On nikad nije niti sanjao staviti pred vas.
Ako milost treba biti besplatna – što je i samo značenje milosti – ne možemo na nju gledati kao na nešto što treba otplatiti.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/grace-must-be-free
