Zdrava nauka [je] suglasna s Radosnim vijesti slave [sretnog] Boga. (1 Tim 1,10-11)
Veliki dio Božje slave je Njegova sreća.
Apostolu Pavlu bilo je nezamislivo da bi Bog mogao zanijekati beskrajnu radost te i dalje biti sve-slavan. Biti beskrajno slavan značilo je biti beskrajno sretan. Koristio je frazu „slava sretnog Boga“ jer je Božja slava biti sretan kao što On to jest.
Božja slava uvelike se sastoji od činjenice da je On sretniji od naše najluđe mašte.
Ovo je Evanđelje: „Evanđelje slave sretnog Boga.“ Dobra vijest je da je Bog slavno sretan.
Nitko ne bi htio provesti vječnost s nesretnim Bogom. Ako je Bog nesretan, onda cilj Evanđelja nije sretan cilj, a to onda ne bi bilo nikakvo Evanđelje.
Ali, zapravo, Isus nas poziva da vječnost provedemo sa sretnim Bogom kad on kaže: „Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Mt 25,23). Isus je živio i umro kako bi Njegova radost – Božja radost – mogla biti u nama i kako bi naša radost bila potpuna (Iv 15,11; 17,13). Stoga, Evanđelje je „Radosna vijest slave sretnog Boga“.
Božja je sreća prije svega u Njegovu Sinu. Stoga, kad dijelimo Božju radost, dijelimo samo zadovoljstvo koje Otac ima u Sinu.
Zato smo kroz Isusa upoznali Oca. Na kraju Njegove veličanstvene molitve u Ivanu, 17. poglavlju, rekao je svome Ocu: „Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima“ (Iv 17,26). Upoznali smo Boga kroz Njega kako bi Božje zadovoljstvo u Njegovu Sinu moglo biti u nama i postati naše zadovoljstvo.
