Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. (Ps 116,12-14)
Ono što izvršavanje zavjeta čini slobodnim od opasnosti da bude tretirano kao otplaćivanje duga jest to da to „otplaćivanje“ u stvarnosti nije obično otplaćivanje, već još čin primanja, što veliča trajnu Božju milost. Ono ne veliča našu snalažljivost. Vidimo to u Psalmu 116,12-14.
Psalmistov odgovor na vlastito pitanje: „Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?“ je zapravo da će on primiti od Gospodina tako da Gospodinova neiscrpna dobrota bude uzveličana.
Prvo, uzeti čašu spasenja označava uzeti u ruku Božje spasenje koje daje zadovoljstvo, piti ga i očekivati još više. Zato kažem da „otplaćivanje“ Bogu u ovome kontekstu nije uobičajeno otplaćivanje. To je čin primanja.
Drugo, a to je ujedno i značenje sljedeće fraze: „I zazvat ću ime Jahvino.“ Čime ću uzvratiti Bogu što je milostivo odgovorio na moj poziv? Odgovor: ponovno ću ga zazvati. Uzvratit ću Bogu slavom i čašću što On nikada nema potrebu za mnom, ali uvijek obiluje dobrima kad ga trebam (što je uvijek).
Zatim psalmist kaže, na trećemu mjestu: „Izvršit ću Jahvi zavjete svoje.“ Ali, kako će ih platiti? Tako što će držati čašu spasenja i zazvati ime Gospodinovo. To jest, bit će plaćeni vjerom u buduću milost.
