Nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Nato, kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu. (Mk 4,17)
Vjera nekih, umjesto da se izgrađuje patnjom, ona se slama. Isus je to znao i opisao ovdje u usporedbi o četiri tla. Neki koji čuju Riječ, na početku je prime s radošću, ali potom zbog patnje otpadnu.
Dakle, nevolja ne čini uvijek vjeru jačom. Ponekad je drobi. A onda se obistine paradoksalne Isusove riječi: „A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima“ (Mk 4,25).
Ovo je poziv za nas da pretrpimo patnju s čvrstom vjerom u buduću milost, kako bi naša vjera rasla jačala, a ne bila lakomislena (1 Kor 15,2). „Tko ima, dat će mu se“ (Mk 4,25). Znati Božju zamisao jedan je od glavnih načina kako rasti kroz patnju.
Ako mislite da je vaša patnja uzaludna, ili da Bog nije u kontroli, ili da je nestalan ili okrutan, onda će vas patnja odvlačiti od Boga umjesto da vas odvlači od svega osim od Boga – kako bi trebala. Zato je od presudne važnosti da vjera u Božju buduću milost uključuje vjeru da On daje milost kroz patnju.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/suffering-that-crushes-faith
