Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti. (2 Kor 12,9)
Božja zamisao za patnju je da ona veliča Kristovu vrijednost i snagu. To je milost jer je najveća radost za kršćane vidjeti Krista uzveličanog u svojim životima.
Kad je Gospodin Isus rekao Pavlu da njegov „trn u tijelu“ neće biti izvađen, podigao je njegovu vjeru objasnivši mu zašto. Gospodin je rekao: „Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti“ (2 Kor 12,9). Bog je dopustio da Pavao bude slab kako bi Pavao vidio Krista kao snažnog.
Ako se osjećamo i izgledamo samodostatnima, mi ćemo dobiti slavu, ne Krist. Zato On izabire slabe ovoga svijeta „da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom“ (1 Kor 1,29). A ponekad učini, na prvi pogled, snažne ljude slabijima, kako bi božanska snaga bila još očitija.
Znamo da je Pavao ovo iskusio kao milost jer se radovao: „Prema tome, vrlo ću se rado… hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,9-10).
Živjeti po vjeri u Božju milost znači biti zadovoljan svime što je Bog za nas u Isusu. Stoga vjera neće ustuknuti od onoga što otkriva i veliča sve što je Bog za nas u Isusu. To je ono što naša slabost i patnja čine.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/our-weakness-reveals-his-worth
