Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici… (2.Tim 3,1-2)
Primijetite kako nezahvalnost ide uz oholost, psovanje i nepokornost.
Na drugome mjesto Pavao kaže: „Ni prostaštvo, ni ludorije, ni dvosmislene šale – što sve nije na mjestu – već radije zahvaljivanje“ (Ef 5,4). Dakle, čini se da je zahvalnost suprotna opakosti i nasilju.
Razlog zašto je to tako je što je osjećaj zahvalnosti ponizan osjećaj, ne ohol. On uzdiže nešto drugo, ne sebe. I dolazi iz radosnog srca, ne ljutog ili ogorčenog.
Ključ za otključavanje srca zahvalnosti i pobjede nad gorčinom, opačinom, nepoštivanjem i nasiljem je sažna vjera u Boga, Stvoritelja, Svedržitelja, Opskrbitelja i Davatelja nade. Ako ne vjerujemo da smo duboko dužni Bogu za sve što imamo ili se nadamo imati, onda je presušio izvor zahvalnosti.
Dakle, zaključujem da je rast nasilja, svetogrđa, opačine i nepokornosti u posljednjim vremenima stvar koja ima veze s Bogom. Temeljni je problem promašaj osjećaja zahvalnosti na višim razinama naše ovisnosti.
Kad visok izvor zahvalnosti Bogu na vrhu planine podbaci, uskoro svi bazeni zahvalnosti presušuju sve do vrha planine. A kad zahvalnosti nema, vladavina svoje ličnosti odobrava sve više i više korupcije zbog vlastita uživanja.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-gravity-of-gratitude
