Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć! (Heb 4,16)
Svatko od nas treba pomoć. Nismo Bog. Imamo potrebe. Imamo slabosti. Imamo zabune. Imamo ograničenja svakakve vrste. Trebamo pomoć.
Ali, svatko od nas ima i još nešto: imamo grijehe. I stoga, na dnu našeg srca znamo da ne zaslužujemo pomoć koju trebamo. Zato se osjećamo zarobljenima.
Trebam pomoć kako bih živio svoj život, nosio se sa smrću i shvatio vječnost – pomoć sa svojom obitelji, supružnikom, djecom, svojom osamljenošću, poslom, zdravljem, financijama. Trebam pomoć. Ali ne zaslužujem pomoć koju trebam.
Što mogu učiniti? Mogu to sve pokušati zanijekati i biti super-čovjek koji ne treba nikakvu pomoć. Ili mogu pokušati potopiti sve to i baciti svoj život u bazen tjelesnih zadovoljstava. Ili se jednostavno mogu predati paralizi i očaju.
No Bog nad ovom beznadnom situacijom izjavljuje: Isus Krist je postao veliki svećenik kako bi s nadom razbio taj očaj te kako bi tog super-čovjeka ili super-ženu ponizio i spasio utapajućeg bijednika.
Da, svi trebamo pomoć. Da, nitko od nas ne zaslužuje pomoć koju trebamo. Ali recite „Ne“ očaju, ponosu i razvratnosti. Pogledajte što Bog kaže. Zato što imamo velikog svećenika, Božje je prijestolje prijestolje milosti. I pomoć koju dobivamo na tome tronu milosti je milosrđe i milost za pomoć u vrijeme potrebe. Milost koja pomaže! Nezaslužena pomoć – milostiva pomoć.
Niste zarobljeni. Recite „Ne“ toj laži. Trebamo pomoć. Ne zaslužujemo je. Ali je možemo imati. I vi je možete imati baš sad i zauvijek. Ako prihvatite i pouzdate se u velikog svećenika, Isusa, Božjeg Sina, i približite se Bogu kroz Njega.
