Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?! (Mt 6,30)
Isus kaže da je korijen tjeskobe nedovoljna vjera u buduću milost našeg Oca.
Jedna reakcija na to može biti: „To nije dobra vijest! Zapravo, vrlo je obeshrabrujuće naučiti da ono što sam smatrao samo borbom protiv tjeskobne naravi zapravo je puno dublja borba s tim pouzdajem li se u Boga.“
Moj odgovor na ovo je složiti se, ali zatim se ne složiti.
Pretpostavite da ste imali bol u trbuhu i borili se lijekovima i dijetama svakakve vrste, ali bez pomoći. Zatim zamislite da vam doktor kaže, nakon rutinskog pregleda, da imate tumor tankog crijeva. Bi li to bila dobra vijest? Kažete, suosjećajno, ne! I ja se slažem.
Ali dopustite da vam postavim pitanje na drugačiji način: Je li vam drago što je doktor otkrio tumor dok se još može tretirati i što se uistinu može uspješno izliječiti? Kažete: „Da, jako mi je drago što je doktor pronašao pravi problem.“ I opet, ja se slažem.
Dakle, vijest da imate tumor nije dobra vijest. Ali, s druge strane, to je dobra vijest, jer znati gdje je u stvarnosti problem je dobro, posebno kad se vaš problem može uspješno izliječiti.
Slično je kad otkrijemo da je stvarni problem tjeskobe nevjera u obećanja Božje buduće milosti. A On je sposoban raditi na prekrasnom ozdravljenju kad zavapimo: „Vjerujem, pomozi moju nevjeru!“ (Mk 9,24).
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-real-problem-with-anxiety
